Tjedan je počeo s lošim vijestima za Split i ekipne sportove. Najprije su Žuti porazom od Mega Superbeta u Beogradu (72:95) ispali iz Admiral Bet ABA lige, a dan nakon nije se ni proslavio Hajduk u prvenstvenoj utakmici s Osijekom na Poljudu (0:1). Kao da se neki gusti oblak nadvio nad gradom podno Marjana. Sunca ni za lijeka.
No, nije sve tako sivo. Kažu stihovi jedne pjesme. I nije. Ima jedan klub koji se zadnjih godina brine za momčadske titule u ovih pet najpopularnijih loptačkih sportova. Nekako je uvijek, unatoč rezultatima u trećem planu. Nezasluženo.
Dobro, a taj klub je... Jadran naravno! Trostruki uzastopni prvak Hrvatske, već su tri godine u nizu jadranaši na tronu, a isto toliko sezona daleko guraju u Europi.
Ili da budemo još precizniji, da nema momčadi sa Zvončaca, ne bi se u Splitu igrala nikakva Europa u momčadskim sportovima. Da ne bi bilo ljutnje, reagiranja da smo nešto krivo napisali, već smo naglasili da mislimo na momčadske sportove, u pet najpopularnijih: nogomet, košarka, vaterpolo, odbojka i rukomet.
A nisu samo jadranaši pasivni sudionici tih europskih natjecanja. Ne! Evo ih u polufinalu Eurokupa. Dakle, nije da samo skupljaju minutažu i kilometre po Starom Kontinentu, već duže vremena drže Split na europskoj mapi.
Nije to baš lako
No, dojam je kako mnogi ne razumiju težinu toga, pa valjalo bi malo ponoviti gradivo uoči subotnje utakmice na Poljudu (18.00) protiv mađarskog BVSC-a. Da vidimo kako ovaj pothvat hrvatskog prvaka nije mala stvar.
Zadnje dvije sezone Jadran smo u ovom dobu godine mogli gledati u četvrtfinalu Lige prvaka. Istina, Eurokup je rang niže, ali zato su Splićani trofeju korak bliže.
Izuzev tih četvrtfinala momčadi sa Zvončaca i sada polufinala Eurokupa, dugo nismo mogli gledati neku “knock-out” fazu europskih nadmetanja u Splitu. Vrijedi se prisjetiti da Jadranu ovo natjecanje (tadašnji Kup LEN) nije nepoznanica. Još 1998. godine Split je disao za europski trofej. Tada su jadranaši dogurali do samog finala, gdje ih je u dvije utakmice ipak svladao beogradski Partizan.
Kad smo već u bazenu i kod Eurokupa, zadnjem je to pošlo za ruku Mornaru koji je 2015. pa i 2016. dohvatio polufinale spomenutog natjecanja. U samu završnicu Splićani nisu mogli, ali i dalje taj pothvat ostaje kao jedan od najvećih u povijesti kluba.
Ne smijemo zaboraviti da je 1999. godine i POŠK, tada pod nazivom Splitska banka, pokorio kontinent i podigao trofej prvaka Europe. Zapravo, od te povijesne noći u Napulju, Split više nije vidio svog predstavnika u samoj završnici (Final Fouru) vaterpolske Lige prvaka. Ili, da budemo još precizniji i brutalno iskreni – to je bio zadnji put da je grad pod Marjanom imao momčad u finalnim borbama nekog najelitnijeg klupskog natjecanja na svijetu.
Danas, četvrt stoljeća kasnije, Jadran je taj koji drži baklju. Naravno, opet moramo naglasiti da je Eurokup skalinu ispod Lige prvaka, ali u kontekstu splitske sportske suše, ovo polufinale protiv BVSC-a ima značajnu težinu.
Ako ćemo pak o "knock-out" fazama i polufinalima izvan bazena, moramo se vratiti u 2002. godinu i sjetiti se tadašnjeg MNK Splita, koji je pod imenom Split Gašperov napravio nezapamćen pothvat. Oni su te godine dogurali do polufinala premijerne UEFA Lige prvaka (Futsal Cup) u Lisabonu. Izgubili su od Sportinga, ali su postavili standarde koje desetljećima nitko u dvoranskim sportovima nije uspio ponoviti. Bio je to zadnji krik splitskog momčadskog sporta u elitnom europskom društvu prije nego što je nastupila duga suša.
Što je s ostalim sportovima koje smo spomenuli na početku? Valjalo bi maknuti odbojku jer je u muškoj konkurenciji Split jednostavno daleko i od domaćeg vrha, a posebno europskog. Zna se da se bolja igra u Kaštelima.
U rukometu pamtimo uspjehe RK Splita u Kupu EHF-a. Najdalje su došli 1998. kad ih je u polufinalu izbacio Kiel, dok je godinu kasnije u četvrtfinalu bolji bio Magdeburg. Slavni dani kluba koji danas igra drugi rang hrvatskog rukometa, a od iduće sezone bit će i gore, jer ispadaju u treću ligu...
Jadranu treba ‘igrač više‘ s tribine
S druge strane, "žuti" su svoje najslavnije dane imali pod imenom Jugoplastika, POP 84 ili pak Croatia Osiguranje. Nakon one tri sezone u nizu u kojima su podizali trofeje prvaka Europe (1989., 1990., 1991.), na Gripama su zatim u sezoni 2000./01. došli do četvrtfinala Suprolige gdje ih je nakon majstorice zaustavio turski Efes. Prije toga pobjeđivali su grčki Panathinaikos i ruski CSKA.
Ima još jedna „knock out” faza koju svakako moramo spomenuti, iako se radi o četvrtfinalu. Izuzev ovog vaterpolskog, najsvježije četvrtfinale koje je igrala neka momčad iz Splita je u vlasništvu Hajduka. Tada je “bijele” u sezoni 1994./1995. nakon prolaska skupine Lige prvaka izbacio Ajax. Prvi susret se odigrao na Poljudu i završio je remijem, ali zatim su u Amsterdamu domaćini slavili s 3:0. Te godine su Nizozemci i postali prvaci, a u finalu su pobijedili Milan s 1:0.
Malo vremeplova, “kopanja” po starim uspjesima splitskog klupskog sporta jednostavno da se shvati koliko je teško naći se među najboljima. Posebno ako tome pridodamo budžet ili uvjete s kojima raspolaže Jadran u odnosu na ostale europske klubove. Uostalom, samo pogledajte te godine najsvježijih uspjeha. Većina koje smo nabrojili kreće s brojevima 19...
Dok se ostali splitski velikani još uvijek traže u magli regionalnih okvira, Jadran na poljudski bazen dovodi mađarski BVSC u izravnoj borbi za europsko finale. Bilo bi lijepo da ovaj pothvat konačno dobije priznanje kakvo zaslužuje, bez onog vječnog epiteta "kluba iz sjene". Ipak, vjerujemo da splitska publika posjeduje istančan njuh za sportsku izvrsnost te da će u subotu u 18 sati ispuniti poljudske tribine.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....