Jadran je europski finalist, u samoj završnici Eurokupa, što je po snazi ravno Final Fouru Lige prvaka i ta vijest ne može se reći da je prošla nezapaženo, dapače, dobila je svoju zasluženu pompu. Međutim, željeli bismo s naše pozicije šofera vremeplova, kako smo se nazvali, podsjetiti još jednom koliko je to važan, značajan događaj za splitski sport. Po svemu nesvakidašnji doživljaj. Osobito u posljednje vrijeme, kad smo svjedoci suše uspjeha splitskog klupskog sporta na europskom planu... I to godinama. Iskorak Jadrana grandiozan je uspjeh.
Vaterpolisti sa Zvončaca, koji dakako igraju u zatvorenom bazenu u Poljudu u tri riječi – oduševili su nas!
U Budimpeštu smo ih ispratili kao na put bez nade. Imali jesu minimalnu prednost iz tvrde poljudske utakmice, ali s druge strane su Mađari. O bilo kojem klubu da se radi, uvijek su Mađari perjanice svjetskog vaterpola. BVSC ili poznatiji kao Vasutas činio (nam) se nepremostivom preprekom.
Pokazalo se da smo baš vaterpolski – laici. Balun na vodi ili nekoć moru, samo volimo. Gledamo ga rado, oduvijek, ali ne ulazimo u taktičke rasprave, svjesni da nismo na potrebnoj razini znanja da se upustimo u iole dijalog.
Znamo da nose kapice, znamo kad je gol, isključenje, četverac, odnosno pardon, sad je peterac... Znamo da se i plivalište nedavno skratilo za par metara. Znamo ‘ko dobro mašča ili puca plisku, znamo i da nema ofsajda, ha, ha, ha... I osjetimo kako je to kad golman zaključa svoja vrata, tj. gol kao nekad Hobotnica Renco Posinković ili Siniša Školneković, Dragan Rebić... Kao sada Marko Bijač... I kad je netko raspucani golgeter a la Milivoj Bebić, kao sada Jerko Marinić Kragić. Eto, nismo spomenuli Denija Lušića, neće se Deni valjda naljutit.
No, nije to poanta. Nego pišemo bilješku o tome koliko je važan trenutačni Jadranov iskorak sve do europskog finala i je li ga grad Split svjestan? Navijači, ljubitelji sporta, ne mislimo na gradske oce...
Sportski Split ima sad perjanicu svoga Jadrana i kap(ic)a dolje momcima i posebno treneru Juri Marelji, potpisniku i ovog uspjeha.
Ranije su europske značajne utakmice redovito igrali nogometaši Hajduka, kojih eto još od 2010. godine nema u skupinama UEFA natjecanja.
O košarkašima s Gripa ne treba posebno ni govorit, triput prvaci Europe, uz dva osvojena Kupa Korać (što je u ona doba bilo ravno košarkaškom Kupu UEFA). Oni odavna više ne putuju Europom.
Čak su se i rukometašice Dalmanade popele do europskog trofeja. A vaterpolisti su se osobito dičili, svaki od tri splitska kluba osvojio je europski trofej, najprije osamdesetih POŠK, dvaput Kup kupova, Superkup... Onda i Mornar Kup kupova... Jadran je dvaput bio europski prvak 1992. i 1993., pa POŠK kao Splitska banka 1999. godine. Jadran je igrao i finale Kupa LEN 1998. godine.
Potom suša, zatišje. Gromoglasna tišina u 21. stoljeću...
Zato nam se uspjeh Jadrana čini kao grom iz vedra neba, poput čuda. Splitski klub je u europskom finalu! Bravo, jadranaši!
Ususret sudarima protiv Marseillea za zaveslaj brže, za gol više, za veliki trofej, uživajmo čekajući 6. lipnja kad će se uzvrat, mitska bitka, vjerojatno priredit baš u Zvončacu, na otvorenom...
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....