Svjetsko prvenstvo u SAD-u, Meksiku i Kanadi sve je bliže. Do početka najvećeg nogometnog spektakla ostalo je još samo mjesec dana. No, uz sve veće uzbuđenje uoči turnira, rasla je i napetost oko Irana, čije je sudjelovanje bilo pod velikim znakom neizvjesnosti.
Podsjetimo, pred Mundijal se naveliko pisalo o tome hoće li Iran uopće nastupiti na turniru zbog zaoštrenih odnosa i rata s Amerikom, a spominjao se i mogući bojkot. Iranci su navodno u jednom trenutku zahtijevali i da se utakmice njihove skupine premjeste u Meksiko. FIFA, međutim, nije prihvatila takvu opciju pa će Iran, ako ostane u natjecanju, svoje susrete protiv Novog Zelanda, Belgije i Egipta morati igrati u SAD-u. Unatoč svim spekulacijama, prema informacijama koje u posljednje vrijeme stižu iz Irana, sve je izvjesnije da će Iranci ipak nastupiti na Svjetskom prvenstvu.
U cijeloj toj priči vrijedi se prisjetiti njihova prvog međusobnog ogleda sa SAD-om, koji se odigrao 1998. godine na Svjetskom prvenstvu u Francuskoj, a koji je i tada imao i snažnu političku težinu izvan samog travnjaka.
Susret je odigran 21. lipnja 1998. u Lyonu, u sklopu 2. kola grupne faze, a već uoči početka bilo je jasno da će imati puno veće značenje od obične utakmice. Odnosi između Irana i Sjedinjenih Američkih Država bili su izrazito napeti još od Iranske revolucije 1979. godine, kada je svrgnut proamerički šah Mohammed Reza Pahlavi i uspostavljena Islamska Republika. Administracija američkog predsjednika Jimmyja Cartera dugo je odbijala primiti Pahlavija, ali na kraju su mu dopustili ulazak u SAD radi liječenja raka. Za Irance je to bila kap koja je prelila čašu, te je taj potez protumačen kao podrška bivšem režimu.
Ubrzo nakon toga izbila je talačka kriza u Teheranu, tijekom koje su iranski studenti zauzeli američko veleposlanstvo i držali 52 američka diplomata kao taoce više od godinu dana, što je dovelo do prekida diplomatskih odnosa između dviju zemalja. Zbog svega toga je činjenica da se dvije reprezentacije susreću na najvećoj svjetskoj sportskoj pozornici izazvala ogroman interes globalne javnosti i medija.
FIFA pokušala smiriti tenzije
U takvom ozračju, nogomet je barem na trenutak trebao staviti politiku u drugi plan, a FIFA je pokušala smiriti tenzije dodatnim protokolima i naglaskom na fair-playu i simbolici sportskog susreta. Ipak, atmosfera oko stadiona i uoči početka utakmice jasno je pokazivala da se radi o posebnom događaju.
– Čelnici FIFA-e bili su svjesni težine situacije i pokušavali su, koliko je to moguće, držati stvari pod kontrolom – prisjetio se Mehrdad Masoudi, koji je na utakmici na stadionu Gerland obavljao ulogu službenika za medije.
– Jedan od prvih problema je bio taj što je Iran bio tim B, a SAD tim A. Prema pravilima FIFA-e, tim B trebao bi ići prema timu A radi rukovanja prije utakmice, ali iranski vrhovni vođa dao je izričitu naredbu da iranski tim ne smije hodati prema Amerikancima – otkrio je Masoudi.
Situacija je na kraju riješena tako što su Amerikanci prišli Irancima, koji su im potom uručili bukete bijelih ruža – simbola mira, u gesti koja je barem nakratko ublažila napetost između dviju reprezentacija. Nakon uručivanja cvijeća, igrači obiju reprezentacija su se izmiješali, zagrlili i zajedno pozirali fotografima za povijesnu zajedničku fotografiju.
Iako je na terenu vladao fair-play, situacija na tribinama bila je na rubu kaosa zbog prisustva oko 7000 pripadnika jedne terorističke organizacije iz Irana, koji su planirali veće prosvjede tijekom utakmice. Susret su htjeli iskoristiti kao platformu za prosvjed protiv tadašnjeg iranskog režima.
Prosvjednici su na stadion prokrijumčarili brojne majice i transparente s političkim porukama, a kako bi spriječili njihovo širenje, FIFA-ini koordinatori su snimateljima dali upute da izbjegavaju krupne kadrove dijelova tribina gdje su se nalazili prosvjednici. U jednom trenutku je došlo i do sukoba između prosvjednika s preostalim iranskim navijačima, a francuska policija je na kraju morala ući na tribine kako bi oduzela sporne transparente i spriječila prosvjednike da utrče na teren.
Utakmica nabijena emocija
Sam dvoboj bio je iznimno borben i nabijen emocijama, a ključni trenutak dogodio se u 40. minuti, kada je Iran poveo pogotkom Hamida Estilija. SAD se pokušao vratiti u drugom dijelu, ali unatoč pritisku nisu uspjeli ozbiljnije ugroziti rezultat. Iran je u 84. minuti potvrdio pobjedu kada je Mehdi Mahdavikia sjajnim prodorom izišao sam pred američkog vratara i preciznim udarcem povisio na 2:0. U završnici susreta Brian McBride je u 87. minuti glavom smanjio na 2:1, no vremena za potpuni povratak više nije bilo.
Iran je sačuvao vodstvo do kraja i upisao povijesnu pobjedu, koja je u tom trenutku imala značenje puno veće od sportskoga. Ta je pobjeda Iranu dala i nadu za prolazak u osminu finala, do kojeg na kraju nisu došli, dok je Amerikance poraz matematički izbacio s prvenstva već nakon drugog kola. Pobjeda je u Iranu dočekana euforično, slavilo se na ulicama, bilo je i suza radosnica, a i danas se rijetko može naći netko tko se ne sjeća gdje je bio u trenutku toga povijesnog trijumfa.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....