Bila je prvakinja u odbojci na pijesku i privlačila poglede u kostimu, a danas je časna sestra: ‘Bilo je psovanja...‘

Čudni su puti Gospodnji, ali u njih moraš vjerovati … Daje prije nešto više od desetak godina Zrinki Šutalo tada hrvatskoj reprezentativki u odbojci na pijesku kazao da će postati časna sestra vjerojatno niti sama ne bi vjerovala. A baš je 2013. godine u paru sa Sarom Radaković kao članice Kluba odbojke na pijesku Vrapče postala prvakinje i zauzela deveto mjesto na Svjetskom prvenstvu.

No nakon toga, iako je odbojka ovoj gimnazijalki bio životni poziv sve se okrenulo. O svemu je i sama pričala u podcastu ive Kraljević, kako je postala časna sestra, što je to odvela taj divan put.

- U početku mi je bilo strašno neugodno u kupaćem kostimu paradirati na pijesku dok me ljudi gledaju. Poslije mi je to bilo normalno. Počele smo ozbiljnije trenirati, pa smo ušle u reprezentaciju. Postigle smo velik uspjeh i počeli su nas snimati novinari - ispričala je Šutalo.

- Ramenom ili dresom dotaknem mrežu, pa mi kaže ‘mreža‘, izgubljen je poen. Dođe ti da je iščupaš. Bilo je psovanja, ružnih riječi i ljutnje - dodala je bivša hrvatska odbojkašica koja je danas u samostanu.

Sam dodir s vjerom je bio prilično slučajan, zapravo više kao izbjegavanje kondicijskih priprema, ali joj je otvorio vrata novom životu

- U trećem razredu, cura koja je sjedila iza mene šarala je po bilježnici i rekla: ‘Ej, Zrinka, hoćeš doći na duhovnu obnovu? Mislila sam si kako u to vrijeme imamo pripreme, kada nam trener ne da loptu, već radimo samo snagu. Pa rekoh - hoću - rekla je Šutalo.

Opisala je prvi dolazak u samostan, koji je neodoljivo podsjećao na odlaske njenog oca u rodno mjesto.

- Kao da sam vraćena tamo gdje pripadam. Bože dragi, trebam li biti ovdje, jesam li na krivom mjestu, što da radim? Nisam znala ni što trebam. Kada smo molili u kapeli sa sestrama, samo sam gledala oko sebe kada bi nastala tišina. U glavi je bila konfuzija.

Pokušavali su je odvratiti od te odluke, a ona je danas iznimno sretna.

- Želim svake godine proslaviti dan kad sam ušla u samostan jer mi je put bio težak. Prije sam mislila da je dosadno moliti cijeli dan, ali nije. Molitva je najuzvišeniji dio našeg dana i bez molitve ne bismo bili ovo što jesmo - rekla je Šutalo.