Završni dan našeg boravka u Beogradu započeli smo misom. Nedjelja je nedjelja, neovisno o tome u kojoj smo državi. U Srbiju smo doputovali u povodu Europskog prvenstva u vaterpolu, a iako naši reprezentativci nisu uspjeli doći do medalje, već su natjecanje završili na 6. mjestu, ostali smo do kraja.
Srbija je u finalu protiv Mađarske osvojila naslov europskog prvaka (10:7), a Grčka je u dvoboju za 3. mjesto svladala Italiju s 12:7. To su inače bila dva sastava koja su presudila Hrvatskoj za ulazak u polufinale. No, da se maknemo malo od bazena i vratimo se na ovu "nedjelju".
Danas je sve dostupno i puno lakše, pa tako u svega nekoliko klikova dođete do željene informacije. "Misa u Beogradu." To smo upisali u poznati pretraživač, koji nam je izbacio nekoliko lokacija. Naime, pet je katoličkih župa u Beogradu, a mi smo se uputili do crkve Krista Kralja, gdje se svakodnevno služe dvije euharistije.
Slatko nakon mise
Prva je na našem jeziku. Jasno, srpskom po originalu, no isprepleće se s hrvatskim budući da je župni vikar, velečasni Stipo, iz Zagreba. Odaje ga naglasak i izostanak ekavice.
Druga je međunarodna, koja se služi na engleskom jeziku te nju pohodi nešto više vjernika. Otprilike dvostruko više dođe ih na ovu kasniju euharistiju, stotinjak, a na ranijoj misi u 10 sati bilo nas je pedesetak.
Po dojmu koji smo stekli u ovom jednom danu slobodno možemo zaključiti da je župa živahna. Brine se o svojim župljanima, pa je tako prije samoga kraja mise naglašeno kako se svi oni koji imaju određenih psihičkih problema mogu javiti za razgovor i pomoć. Na raspolaganju su im psiholozi i psihijatri, župljani koji su odlučili volontirati. Povezanost je tu.
Nakon mise uslijedilo je agape, odnosno druženje na kojem smo porazgovarali s nekoliko vjernika, nešto malo popili i pojeli. Zasladili se. Uglavnom je to hrana koju donesu župljani.
"Šta ima u Splitu?", upitalo nas je nekoliko dragih gospođa, koje su ovdje domaće, a došao nas je pozdraviti i velečasni, prije iduće službe.
Nismo puno gnjavili ljude za fotografiranje i razgovor, ipak je i njima ovo dan odmora, opušteni trenutak kojem se vesele krajem tjedna. Međutim, lijepo smo razgovarali, potvrdili su nam informacije koje smo pronašli na službenim web-stranicama i društvenim mrežama, pa i otkrili neke nove.
Župa ove godine slavi 100 godina i danas je u njoj oko 250 do 300 aktivnih vjernika. No nekad ih je bilo puno više. Prije 50 godina znalo je biti po 300 krštenja ili 250 vjenčanja godišnje. Kažu da je u Beogradu tada bilo puno Slovenaca, čak je bila i misa na njihovu jeziku. Danas za to nema potrebe, jer oni stariji su preminuli, a svi mlađi s europskom putovnicom su "pobjegli". Nema neke nacionalnosti koja "vodi", ovo je više multikulturna zajednica.
Što se tiče općenito katolika u Srbiji, njih je oko tri i pol posto, a Beogradska nadbiskupija, čiji je kardinal Ladislav Nemet, ima nekih 20 tisuća katolika.
Mala zajednica velikog duha
U Beogradu je, kako smo već napisali, pet župa, a osim spomenute Krista Kralja, tu su još župa svetog Petra, koju vode isusovci iz Hrvatske, crkva svetog Ante Padovanskog, pod vodstvom bosanskih franjevaca, katedrala Uznesenja Blažene Djevice Marije, u kojoj je župnik Ivan, rodom iz Požege, te župa svetih Ćirila i Metoda.
Vrlo je aktivan i beogradski Caritas, ako malo "pronjuškate", vidjet ćete da se brinu za potrebite...
Spomenuli smo kardinala, prezime je mađarsko, a Mađari u Srbiji su ti među kojima je najviše katolika. Pogotovo u gradovima na samom sjeveru zemlje, kao što je Subotica.
A što još reći o ovoj "našoj" župi Krista Kralja? Mala zajednica, ali s velikim duhom!
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....