Domagoj Drožđek i Tomislav Štrkalj završili su u nedjelju skoro jednodnevno putovanje. Puno su se ova dvojica napadača naputovala u nogometnoj karijeri, ali igrači iranskog Tractora ovo posljednje zauvijek će pamtiti. Krenuli su iz Tabriza, grada koji je dom njihova kluba, u subotu ujutro nakon što su počeli napadi SAD-a i Izraela na Iran – pišu Sportske novosti.
– Stigao sam u Zagreb u 8.30, evo me sad doma, tu u Varaždinu – javio se u nedjelju oko podneva Drožđek.
U četvrtak je odigrao posljednju utakmicu za Tractor, s 1:0 pobijedili su Gol Gohar u iranskom prvenstvu. Sljedeća je na rasporedu bila utakmica Azijske lige prvaka u ponedjeljak u Dubaiju sa Shabab Al-Ahlijem. Ništa od toga, ne samo zato što je iranska odmazda zahvatila i taj grad u Ujedinjenim Arapskim Emiratima.
– Još od siječnja utakmice se u Iranu igraju pred praznim tribinama zbog poznatih prosvjeda. U cijeloj državi igralo se, zbog prevencije, bez navijača. Što se tiče elitne Azijske LP, cijelo kolo koje se trebalo igrati od ponedjeljka je odgođeno. Zbog sigurnosnih razloga, jasno.
Malo je nedostajalo da Drožđek, Štrkalj i suigrači dočekaju ratni vihor u Dubaiju.
– U četvrtak smo igrali i na put smo trebali ići već u petak, već smo se počeli spremati, ali bilo je nekakvo sudačko predavanje AFC-a, pa je odlazak prebačen na subotu. Bili smo u klupskom hotelu u našem trening-kampu, u kojem svaki igrač ima svoju sobu. Probudio sam se, spustio se na doručak pa se vratio u sobu, kad je došla poruka u grupu s nama stranim igračima – u Teheranu je pala bomba. Do tada je sve bilo normalno i onda se sve promijenilo. Krenuo sam pakirati torbe za Dubai jer smo u 15 sati trebali poletjeti, no na snagu je stupio novi plan. Veselili smo se tim utakmicama, osmina finala LP, spektakularni dvoboji, samo nam je to bilo na pameti. No, eto...
Njihov je klub bio spreman za opciju izvanrednog stanja. Sve je bilo pripremljeno.
– Odmah nam je bilo jasno da nećemo u Dubai, nego u drugom smjeru. Još za vrijeme prosvjeda u siječnju s klubom smo imali dogovor da će nas, u slučaju da se osjećamo ugroženo i počne li nekakvo bombardiranje, odmah evakuirati preko granice. Tako je i bilo, to su nam i omogućili. Hvala Bogu, imali smo te exit-vize, koje su potrebne za izlazak iz Irana. Srećom, bile su spremne jer smo baš tog dana trebali u Dubai. Nismo gubili vrijeme na to, dali su nam putovnice, sjeli smo u klupski kombi nas šestorica stranaca i krenuli prema Turskoj.
Članovi Tractora su još dvojica hrvatskih igrača, Igor Postonjski i Tibor Halilović, no obojica su u Hrvatskoj. Prvi liječi ozljedu, drugi je rješavao papire oko putovnice. Povijesni uspjeh s dečkima iz svoje domovine, prvo Tractorovo osvajanje naslova prvaka Irana, lani je potpisao trener Dragan Skočić. No on se prije otprilike dva tjedna razišao s klubom.
– Turska je, hvala Bogu, blizu našeg Tabriza, oko dva i pol sata je do granice. Bez problema smo se probili kopnenim putem. Sve je prošlo bez problema, osim što su, kad smo kretali, iznad nas letjele rakete, jer je u blizini vojna baza, ali nismo se osjećali ugroženo. Kad smo došli do Turske, 45 minuta, sat vremena udaljen je grad Van s aerodromom s kojeg sam poletio u Istanbul, pa sam u nedjelju ujutro stigao u Hrvatsku.
Nije bilo ugodno, no, kaže Drožđek, ni previše straha.
– Uputili su nas u Iranu da civili mogu biti relativno mirni, da su ciljevi projektila vojne baze. Većina naših klupskih suigrača je iz Teherana, imamo tek jednog koji je doma u Tabrizu, a to je ogromna zemlja, oko 30 puta veća od Hrvatske, s gotovo 100 milijuna stanovnika. Njima nije lako, bili su odvojeni od obitelji, ali Iranci su nam naglasili da civili nisu ugroženi. Naravno, nikad ne znaš, to je ratno stanje i uvijek nešto odnekud može pasti na tebe.
Neugodnost se dogodila neposredno prije samog polaska iz trening-kampa...
– Već smo se dogovorili da idemo, a naš novi trener Mohammad Rabiei htio je s nama prije toga odraditi još kratki sastanak. I onda je snažno odjeknula eksplozija! Preplašili smo se, izjurili iz ureda i kroz prozore požurili vidjeti što se zbiva. Pala je neka bomba, neki kažu 20, neki 10, neki pet kilometara od nas... Ne znam koliko je bilo daleko, ali strašno je odzvonilo, sve se zatreslo. To je bila situacija nakon koje smo shvatili da ovo definitivno nije šala. Iako, kažem, trener nam je i prije toga rekao da mu je najbitnije da se mi osjećamo sigurno, da se po tom pitanju ne stvaraju nikakvi problemi. Tako je i bilo.
Kako je bilo živjeti u Iranu posljednjih mjeseci? Tenzije su jako narasle...
– Za vrijeme tih najvećih prosvjeda u Teheranu, u Tabrizu je bilo relativno mirno. Bilo je par dana nešto, no brzo se smirilo. Mi smo normalno išli u grad, svi su išli na svoj posao... Jedino što je bilo drukčije jest to što se igralo bez gledatelja. Pratili smo vijesti, dobivali informacije, pričali "što ako ovo, što ako ono". Sad je krenulo i može se sve brzo smiriti, a možda i neće, tko zna. Sve mi je ovo neobično, čudno, neprirodno, nikad nisam bio u takvoj situaciji.
U Tractoru iz Tabriza, grada sa sjeverozapada Irana u pokrajini Istočni Azerbajdžan, Drožđek je od siječnja prošle godine.
– Tractor je zaista velik klub s ogromnom navijačkom bazom. Igraš utakmice pred 100 tisuća ljudi, tako da imamo status popriličnih zvijezda i izbjegavamo obične izlaske jer tada nemamo nikakvu privatnost. Ti uspjesi jako su nam podigli popularnost. Mi smo u Azijskoj ligi prvaka, koja se igra kao i europska, u skupini osvojili 17 bodova kao saudijski Al Ahli, imali smo pet bodova manje od Al Hilala. To su klubovi koji mogu dovesti koga žele, koji godišnje plaćaju igrače po 30 milijuna eura. Ostvarili smo strašne rezultate i bilo bi lijepo kad bismo mogli završiti sezonu do kraja, ali ako neće biti sigurno, jasno je da nećemo.
Drožđek, koji će 20. ožujka proslaviti 30. rođendan, nije odbacio opciju povratka u Iran.
– Nadam se da ću se vratiti i da ćemo odigrati tu Ligu prvaka do kraja. Lani smo uzeli povijesnu titulu, u osmini finala smo bolja ekipa, ali, realno, sada nije vrijeme za nogomet. Ljudski životi sada su najvažniji, da svi budu na sigurnom. Ako se situacija smiri, bude li u Iranu opet sigurno, postoji mogućnost da se vratimo. Pratit ćemo, ne mogu sad ništa reći kad ne znam u kojem će se smjeru sve razvijati, ali mi smo profesionalci. Meni ugovor traje do kraja sezone i volio bih ga odraditi do kraja sezone, probati otići što dalje u Ligi prvaka. Ako neće biti moguće, Bože moj, to je tako. Trenutačno se zbiva nešto što je puno važnije od nogometa – zaključio je Drožđek.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....