- Svoje mjesto u Parku već ima moj otac, sada ja, a uskoro će s nama biti i moja kćerkica. Ponosan sam na to, kao i da sam dio ove priče, odnosno Hajduka - za sva vrimena - riječi su ovo proslavljenog hrvatskog vaterpoliste Jerka Marinića Kragića.
Prvotimac splitskog Jadrana, hrvatski reprezentativac, strastveni je navijač Hajduka, a voli i bacit‘ na nogomet.
U velikom se intervjuu otvorio našoj Ivi Majić.
Kad se prisjetite tih mlađih dana, jeste li mislili da će vas put odvesti u vaterpolo?
- Kad sam kretao, čak i ne. Vjerojatno kao i svako muško dijete u Splitu sam počeo s nogometom. No, onda je u nekoj fazi otac prelomio i rekao da je bolje da promijenim sport. Zaključio je da je vaterpolo pravi odabir za mene.
Otac je bio ta čvrsta ruka i nije pogriješio. No, u slobodno vrijeme i dalje ne možete bez "baluna"?
- Navikao sam biti u pokretu. Vaterpolo mi je posao, u tome sam bolji, ali nogomet i cageball mi je gušt, hobi. Kad god imam slobodnog vremena i obaveze u bazenu to dopuste, bacim "na balun". Često i na igralištu ispred škole na Skalicama. To je neka ljubav.
Rušite one mitove o tome da su vaterpolisti smotani van bazena. Ima vas još spretnih?
- Od dobrih igrača, rekao bih da ja nisam loš, kao ni Srđan Antonijević, Anđelo Šetka, Duje Pejković... ima dobrih nogometaša među vaterpolistima. Mislim da to sve ovisi o poziciji, centri su malo nepokretniji, njima je teže zbog same kilaže. Nama što smo donekle fit je lakše.
Cijeli razgovor pročitajte OVDJE.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....