Zlatan Ibrahimović danas se ubraja među najimućnije ljude u svijetu nogometa, ali do toga je došao kroz tešku borbu i mnoga odricanja. Bilo je dana kada nije imao apsolutno ništa.
Rođen je u Švedskoj, u obitelji jugoslavenskih imigranata koji su se doselili u Skandinaviju u potrazi za boljim životom. Njegovi roditelji borili su se da mu osiguraju barem osnovne uvjete za život, što je bilo izuzetno teško s obzirom na prirodu poslova koje su obavljali. Otac Šefik bio je pjevač bez stalnog zaposlenja, dok je majka Jurka radila kao čistačica, često na više mjesta i po 14 sati dnevno – ponekad i ilegalno – kako bi prehranjivala obitelj.
Zlatan i njegova sestra Selma odrasli su u atmosferi obiteljskih svađa, što je na kraju dovelo do razvoda. Odrastanje u takvom okruženju ostavilo je dubok trag na Zlatana – povukao se u sebe, izbjegavao društvo i znao se fizički obračunavati s drugima, često zbog toga što je dolazio u školu u pohabanoj odjeći, zbog čega su ga ismijavali. Osim toga, često je bio meta zbog svog imigrantskog porijekla – švedsko društvo tada nije bilo previše otvoreno prema došljacima, osobito siromašnima.
U takvom okruženju nije bilo neobično skrenuti na stranputicu. Zlatan je u intervjuima priznao da je krao bicikle i postao "stručnjak za obijanje lokota". U jednom trenutku čak je ukrao vojni bicikl, objašnjavajući kako mu je taj osjećaj izazivao adrenalin, a ne potreba za biciklom.
Buntovno ponašanje
Roditelji su teško podnosili njegovo buntovno ponašanje. Često je dolazilo do svađa i fizičkog kažnjavanja, osobito s ocem koji je znao piti. Majku je, s druge strane, izuzetno poštovao jer je neumorno radila kako bi mu osigurala obrok – koji često nije bio zajamčen.
Zlatanov ujak, Gojko Gavrić, prisjetio se kako je u to teško vrijeme jedna švedska susjeda znala pomoći malom Zlatanu, nudeći mu sendvič ili nešto slatko dok je majka bila na poslu. Zlatan to nikada nije zaboravio – kasnije ju je posjetio i darovao ček s velikom svotom novca. Nije zaboravio ljude koji su mu pomogli kad je bilo najteže.
Iako se danas identificira kao Šveđanin, Zlatan ne zaboravlja svoje balkanske korijene. Svjestan je kako su ga ljudi u Švedskoj gledali svisoka kad nije imao ništa, a potpuno drugačije kad je postao poznat. Već kao tinejdžer briljirao je u dresu Malmöa, a kada ga je Arsenal pozvao na probu, odgovorio je samouvjereno: „Ja sam Zlatan – ja ne dolazim na probe.“
Njegovo samopouzdanje nije bilo bez pokrića – karijera ga je odvela u Ajax, Juventus, Inter, Barcelonu, Milan i druge velike klubove. Iako njegovo prezime završava na „ić“, uspio je postati simbol Švedske, unatoč diskriminaciji koju je proživio zbog svog porijekla.
„Svensson i Andersson dobivaju prilike koje Ibrahimović ne dobiva. Takve prilike sam morao sam stvoriti. Nitko mi ništa nije poklonio“, izjavio je u jednom intervjuu kada se povlačio iz reprezentacije. Nije mogao lako ući ni u prvu momčad Malmöa, a kamoli reprezentaciju. Ta vrata si je sam otvorio.
Kraj rasprave
Zlatan ističe da je ponosno predstavljao Švedsku gdje god je igrao, ali i dalje osjeća da ga mediji ne priznaju kao simbol te zemlje zbog njegova imena. „Ja sam nova Švedska. Kraj rasprave!“
Iako je, poput mnogih nogometaša, znao trošiti na luksuz – poput skupih automobila – njegova životna partnerica Helena Seger brzo ga je spustila na zemlju. Kada ju je prvi put pokupio u Ferrariju, nije bila impresionirana. Shvatio je da novac nije najvažniji i sada se trudi svojoj djeci – Vincentu i Maximilianu – usaditi poštovanje prema svakom zarađenom novčiću.
„Nemam svoje slike po zidovima, ali to je moj izbor. Hrana na stolu dolazi zahvaljujući mojim stopalima – i svi to trebaju znati“, rekao je Zlatan. Želi da ga djeca vide kao oca, a ne kao slavnog igrača. Ne želi da odrastaju u njegovoj sjeni – oni su za njega važniji od svega.
Zanimljivo je i da Zlatan i Helena i danas obavljaju kućanske poslove i trude se živjeti što normalnije, unatoč svom bogatstvu. Onaj sendvič iz djetinjstva, koji mu je dala susjeda dok je majka radila, podsjeća ga na ono što je prošao – i na to gdje se danas nalazi.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....