Igrao je za Zagreb, Istru, Karlovac, Lokomotivu, Rudeš, ali i Dinamo. U momčadi s Badeljom, Cufreom, Sammirom, Rukavinom, Ademijem, Moralesom, Bišćanom, Vrsaljkom, Kramarićem, Kovačićem, Mandžukićem... Iako je u intervjuu za Sportske novosti sam naglasio:
- Da, ali ne znam zašto to posebno naglašavati. Bilo je to krasno i kratko iskustvo, puno toga sam naučio, ali ne osjećam da me definira to što sam igrao u Dinamu. Zahvaljujem Bogu na svim tim nogometnim doživljajima. Možda su me neki manje atraktivni i više učinili onime što sam danas i oblikovali me. Bogu hvala!
Leonard Mesarić (41) uvijek je bio drugačiji, nijansu je odskakao od stereotipa. I dok se probijao kroz Lokomotivu i kad je dospio do Dinama i kad se iz Irana vratio u HNL, u Rudeš... Danas je figura kao u igračkim danima. I priča jednako drugačija, posebna. Mesarić je pokrenuo akciju za pomoć nogometašima, ali i ostalim sportašima i drugima, u borbi s ovisnošću kockanja. Voditelj je projekta Cathletico.
- Logičan je to slijed za mene, da nešto vratim društvu. Kad sam se vratio iz inozemstva u Rudeš, kao 33-godišnjak, moja je uloga bila drugačija, da svojim iskustvom i određenim znanjem odgajam i učim mlađe, kako na terenu, tako i izvan njega. Na moj je život snažno utjecala vjera u Isusa Krista, te se javio poticaj da i drugima predočim tu perspektivu sporta, odnosno na koje sve načine mladi sportaš može s Bogom biti kompletniji i bolji sportaš, naravno i čovjek. Po putu su se priključivali i nekolicina mojih prijatelja pa su 2016. spontano nastali duhovni susreti sportaša - rekao je Mesarić za Sportske novosti, a osvrnuo se i detaljnije na problem kockanja:
- Mnogi zaglave u kocku ili odjedanput čuješ da je u depresiji. Pa kako?! Mlad sportaš, ima novca, uspješan...
Ali toga je bilo uvijek.
- Jest, no danas je intenzivnije.
Zašto?
- Prije nisi znao toliko. Pa koliko smo utakmica gledali tjedno? Jednu talijanske lige u nedjelju u 15 sati i jednu španjolske subotom navečer. Dok je danas sve posvuda. A kamere ulaze i u svlačionice, još malo će u WC-u pratiti igrača i proučavati kakvu stolicu ima! Nenormalno se sve intenziviralo, velika su očekivanja, potencira se da je tim mladićima nogomet sve na svijetu i onda lako dođe do razočaranja, ne znaju se nositi s padovima u karijeri...
Imate li podršku HNS-a i(li) sindikata ngometaša?
‘Ne kockaj se sa životom‘
- HNS nismo tražili, a glavni čovjek HUNS-a Mario Jurić je s nama, podržava naše akcije.
Kako je došao na ideju okrenuti se borbi protiv ovisnosti o kockanju?
- Pitanje je jesam li ja došao ili je to došlo do mene. Kad vidiš da se događa oko tebe, koliko je novca u igri, kakvo je psihičko stanje tih ljudi, kako se obitelji raspadaju... Ja imam u sebi onaj poriv "‘ajmo pomoći, što možemo napraviti?" Krenula je kampanja "Ne kockaj se sa životom", pa smo održali konferenciju (Auto)destrukcija kockanja. Naš je cilj osvještavati. Ne možemo ići protiv te industrije, ali možemo ljude upozoriti i osvijestiti koliki to može postati problem. Pa ako nakon dvije, tri, pet godina samo jednog čovjeka malo pomaknemo na pravi put, uspjeli smo. Svjest o težini problema, perfidnosti svega i društvenog okruženja jer marketinška maširenja stavlja to na razinu zabave, a sitnim slovima dolje piše "Igraj odgovorno". Naravno da to nije dovoljan osigurač.
Na koji način djelujete?
- Osvještavanje, upozoravanjem. prevencija i edukacija su najvažniji. Najgore je kad ‘‘virus‘‘ uđe, vrlo lako, perfidno uđe, a teško ga se riješiti. Idemo raditi na tome da nikad ne uđe.
Kako?
- Osvješćivanjem. Svjedočanstvima onih koji su kroz tu agoniju prošli, te se uz pomoć Boga i stručnjaka vratili u stabilnost života.
Gdje?
- Tek smo krenuli prije nekoliko mjeseci, gledamo što i gdje možemo... A ciljana skupina su nam mladi, srednje škole, kadeti i juniori u klubovima...
Jeste li ih već kontaktirali?
- Jesam, javio sam se Sportskoj gimnaziji, koju sam i ja završio, te nekim drugim školama. Klubove smo pozvali na konferenciju "(Auto)destrukcija kockanja" na kojoj smo imali kvalitetne prodavače Luku Maršića, velečasnog Domagoja Matoševića... A imali smo i svjedočanstvo jednog donedavnog HNL nogometaša, koji je igrao i u Dinamu, prvi je put izašao s pričom kako je postao ovisnik o kockanju. Baš je lijepo i hrabro svjedočio.
Ali to je bilo ljudima, mladima, koji ionako naginju vjeri i duhovnim vrijednostima. Hoće li vam HNS pomoći otvoriti vrata klubova? Ipak je to ciljana publika.
- Možda, ali koji su moji resursi? Svi ti ljudi su zaposleni negdje, sve to radimo u slobodno vrijeme... Također, glavni su sponzori lige i svih klubova kladionice. Hoće li nam htjeti otvoriti vrata? A koliki je porast svega dokazuje činjenica da kockarnicama i kladionicama brojke rastu. Dok nije bilo interneta, zvijer je bila na lancu, sad je puštena. Mi želimo osvijestiti ljude da je kockanje u potencijalu iznimno opasno kao da na paintballu stavite jedan pravi metak u puške. Pa, eto, baš je fora, adrenalin skače do neba, ali netko će stradati.
Koliko ima u nogometu ovisnosti o kockanju?
- Treba razlikovati patološku ovisnost, ali i velik broj ljudi koji igraju i nisu ugroženi. Klade se, jako puno, ali nisu svi u dugovima, s kamatarima ‘na vratu‘, neki se kontroliraju, neki su ‘sezonci‘, neki se samo zabavljaju s malim ulozima... Ima ih jako puno. ‘Iza zavjese‘ se mnogo priča kako postoji jako mnogo sportaša koji se kockaju, od nižih liga pa do onih vrhunskih... I u HNL-u ih ima puno, a i dalje je tabu tema.
Je li broj porastao u odnosu na vaše igračko doba?
U Hrvatskoj 250.000 ljudi pogođeno
- Ne mogu tvrditi. Ne znam koliko ih je tada bilo jer ne idem na ta mjesta da bih sreo nekoga, no danas ne moraš nikamo ni ići, igraju preko interneta, kod kuće, pa i dok si na WC-u možeš spiskati 10.000 eura... A ovisnost o kockanju jako je teško prepoznati jer ne utječe na biokemiju. Ovisnika o drogi vidiš, o alkoholu također, tijelo se mijenja, kod kockanja ne. Ali kako je porast općenit u populaciji, sukladno s time je i vjerojatno kod nogometaša.
U emisiji "Otvoreno" na HTV-u iznijeli su podatak da je u Hrvatskoj 250.000 ljudi pogođeno problemom klađenja, a da država od porezab zarađuje 354 milijuna eura godišnje, plus redovita porezna davanja tih tvrtki.
- Višak slobodnog vremena i višak novca najgora su kombinacija. A to je nogometni stil života mladića koji odluče postati profesionalni nogometaši, škole se ostavljaju, upisuju neke dopisne pa imaju slobodnog vremena, a brzo dođu stipendije, ugovori... Teško je ući u brojke, zadnje što sam vidio je 40.000 registriranih ovisnika u Hrvatskoj! Neki kažu da ih je i više, trend je porasta, a kad se uz to vežu obitelji koje su ugrožene, to je velika brojka. I najlakše je reći "budala, sam si je kriv" i prekrižiti ga. Iz kršćanske perspektive je da mu pokušamo pomoći. I najgore je kad ne želi sam sebi pomoći - rekao je Mesarić, a cijeli intervju pročitajte OVDJE.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....