Daleko od toga da je izraelsko-američka agresija na Iran oružani sukob sa svim atributima poštivanja međunarodnog prava. Najblaže rečeno je pravno vrlo dvojbena njegova zakonitost. No, postoji i nešto što nije dvojbeno. Brutalnost aktualnog iranskog režima. Brutalnost primarno prema svojim vlastitim građanima, a od koje nisu izuzeti ni sportaši. Domaći, iranski sportaši. Ma koliko bili nadareni, mladi ili možda u toj državi i poznati, a s obećavajućom mogućom budućom karijerom, sportaši (jednako sportašice) u toj državi su izloženi najtežem obliku nasilja ukoliko nisu "na liniji". Narodi u istočnoj Europi, pa tako i mi u Hrvatskoj dobro poznaju taj pojam - "na liniji", pišu Sportske novosti.
U Teheranu je naime ubijen, ali ne od izraelske rakete, već od iranskog režima jedan mladi hrvač. Smaknut je vješanjem, što je u Iranu uobičajen način izvršavanja smrtne kazne, 19-godišnji hrvač Saleh Mohammadi. Uhićen je za vala prosvjeda koje su se zbile u Iranu, u siječnju ove godine, a kasnije je optužen za sudjelovanje u prosvjedu 8. siječnja u kojem je ubijen policajac.
Tijekom sudbenog postupka, Mohammadi je porekao sve optužbe, odbacujući navode da je sudjelovao u bilo kojoj skupini odgovornoj za smrt policajca. Također je izjavio da je njegovo priznanje dobiveno mučenjem. Prema iskazima osoba bliskih hrvaču, snimke nadzornih kamera predočene na sudu nisu ga identificirale, a vlasti su odbile pozvati svjedoke obrane koji bi mogli podržati njegov alibi da je u vrijeme izgreda bio u kući rođaka.
Članovi iranske hrvačke zajednice, uključujući trenere i kolege sportaše, također su branili Mohammadija, inzistirajući da nije imao povijest nasilja ili nošenja oružja.
Njegov je slučaj inače privukao međunarodnu pozornost prije pogubljenja, a United World Wrestling (Međunarodni hrvački savez) je izrazio... zabrinutost. Otrcala, diplomatska fraza, iako u ovom slučaju UWW teško da je i mogao više. Međutim, predstavnici Povjerenstva za sportaše Iranskog olimpijskog odbora, uključujući Sorayu Aghaei, koja je nedavno imenovana u Međunarodni olimpijski odbor, nisu javno reagirali.
Pogubljenje je ponovno pokrenulo ispitivanje odnosa između MOO-a i iranskih dužnosnika. Posljednjih tjedana više od 200 iranskih sportaša objavilo je otvorena pisma upućena MOO-u, pozivajući na veću odgovornost. Pisma spominju visoke dužnosnike unutar iranskih olimpijskih i paraolimpijskih struktura, tvrdeći o bliskim vezama s Korpusom islamske revolucionarne garde i dovodeći u pitanje kontinuiranu suradnju MOO-a s tim vlastima.
Mohammadijeva sudbina uspoređuje se sa sudbinom Navida Afkarija, još jednog iranskog hrvača pogubljenog nakon sudjelovanja u prosvjedima. Afkari je također povukao svoje priznanje na sudu, navodeći da je ono dobiveno mučenjem. U audio zapisu koja je kasnije puštena iz zatvora, optužio je vlasti da koriste pogubljenja kao sredstvo represije.
Podsjetimo, između 8. i 12. siječnja ove godine, snage Korpusa islamske revolucionarne garde nasilno su ugušile prosvjede u više od 170 gradova diljem Irana, ubivši desetke tisuća i pritvorivši stotine tisuća. Među žrtvama su sportaši, treneri i suci, što naglašava sustavno ciljanje režima na civile i sportske osobe kako bi se ugušilo nezadovoljstvo.
Ono što je ipak najgore je izostanak jasnog glasa, očitovanja MOO-a. Iz Lausanne gromoglasno šute.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....