Sjeverna Koreja ima olimpijska odličja u dizanju utega, hrvanju, gimnastici, borilačkim sportovima, stolnom tenisu... A iako u nogometu nemaju nijednu medalju s velikih natjecanja, podvig koji su napravili na Svjetskom prvenstvu u Engleskoj 1966. do danas je ostao jedan od najvećih uspjeha tamošnjeg sporta.
Nakon što su u svom premijernom nastupu na najvećoj sceni izgubili od SSSR-a 3:0, u drugom kolu su remizirali s Čileom 1:1, a onda su protiv Italije igrali za prolaz u nokaut fazu. Odnosno, točnije bi bilo reći da su Talijani igrali za prolaz, s obzirom na to da su bili izraziti favoriti i da im je trebao samo bod. Ali Sjeverna Koreja je slavila s 1:0 zahvaljujući pogotku Pak Doo-ika, radnika u tiskari u Pjongjangu, koji je šokirao tada već dvostruke svjetske prvake u 42. minuti i odveo svoju ekipu u četvrtfinale.
Tamo su opet bili nadomak senzacije, jer su nakon 25 minuta dvoboja s Portugalom imali vodstvo od čak 3:0. Ipak, momčad predvođena legendarnim Eusebiom ubrzo se konsolidirala i do kraja prvom poluvremena smanjila na 2:3, da bi u nastavku postigla još tri pogotka i slavila s 5:3.
Eusebio je u tom susretu postigao četiri pogotka, od čega dva s bijele točke, a Portugalci su kasnije osvojili broncu.
Sjevernokorejci su u Engleskoj, dakle, šokirali svijet, a samom njihovom dolasku na turnir prethodila je jedna od najfascinantnijih i najčudnijih priča u povijesti nogometa, prepuna političkih kontroverzi i neočekivanih prijateljstava.
Politički skandal
Velika Britanija u to vrijeme nije diplomatski priznala Sjevernu Koreju kao državu, zbog čega je tamošnje ministarstvo vanjskih poslova ozbiljno razmatralo da im zabrani ulazak u zemlju.
Domaćini su popustili pod oštrim pritiskom FIFA-e, koja je otišla toliko daleko pa im zaprijetila otkazivanjem Mundijala, ali samo pod uvjetom da se sjevernokorejska himna ne svira prije utakmica i da im se zastava ne vijori na stadionima, osim na prvoj i finalnoj utakmici.
Sjeverna Koreja se inače plasirala na turnir nakon niza otkazivanja azijskih momčadi, zbog kojih su se s Australijom borili za mjesto u Engleskoj. U kambodžanskom Pnom Penhu pobijedili su ih s nevjerojatnih 9:2.
Simpatična družina doletjela je u London, a onda se zaputila sjeverno u Middlesbrough vlakom, cijelim putem pjevajući domoljubne pjesme, na čuđenje ostalih putnika. Debitanti na Mundijalu svoje susrete grupne faze igrali su u tom gradu pa su tamo bili i smješteni. Budući da su igrali u crvenim dresovima, što je boja tamošnjeg nogometnog kluba, lokalno stanovništvo ih je odmah srdačno prihvatilo.
– Nosite iste boje kao i Middlesbrough, navijat ćemo za vas! – rekao im je tada gradonačelnik Jack Boothby.
Domaćini su strastveno bodrili autsajdere tijekom cijelog prvenstva, a nakon što su se Sjevernokorejci plasirali u četvrtfinale, 3000 ljudi otputovalo je u 240 kilometara udaljeni Liverpool kako bi ih bodrili u dvoboju protiv Portugala, postavivši tako temelje neobičnog prijateljstva koje je ostalo upamćeno do danas.
Rim Jung-son, koji je igrao kao branič za Sjevernu Koreju na SP-u 1966., godinama kasnije je rekao da i mu i dalje nije jasno zbog čega su ih lokalni stanovnici tako zdušno prigrlili.
– Još mi je zagonetka zašto su nas ljudi iz Middlesbrougha podržavali tijekom cijelog Svjetskog prvenstva. Još uvijek mi nije jasan razlog – govorio je kasnije zbunjeni Jung-son.
Nisu ih zaboravili
Ali ne samo da su ih podržavali te 1966., nego su u sklopu snimanja britanskog dokumentarca "The Game of Their Lives" sedmorica preživjelih članova te legendarne sjevernokorejske momčadi i njihov pomoćni trener pozvani u posjet Middlesbroughu. Poziv su rado prihvatili i došli u posjet gradu u kojem su prije 36 godina bili proživjeli najljepše trenutke svoje karijere.
Izišli su na travnjak novog stadiona Riverside prije utakmice Middlesbrougha, a više od 30.000 engleskih navijača ustalo je sa svojih mjesta te ih pozdravilo gromoglasnim pljeskom i ovacijama i ustajanjem sa svojih mjesta.
Igrači su posjetili i lokaciju bivšeg stadiona Ayresome Park, koji je u međuvremenu srušen i pretvoren u stambeno naselje. Na mjestu gdje je Doo-ik zabio povijesni gol Italiji postavljena je brončana skulptura u obliku otiska kopačke, a gosti su se na tom mjestu rasplakali pred okupljenim građanima.
Sjevernokorejci su tom prilikom izjavili da su se u Engleskoj osjećali kao kod kuće te da ih je ljubav domaćih navijača nakon 36 godina potpuno šokirala. Ali nisu samo oni bili šokirani... Njihovi domaćini ostali su u čudu nakon što su ih simpatični gosti upitali kako je Jack Boothby. Kada su saznali da je bivši gradonačelnik, koji ih je prigrlio kao svoje, preminuo, jako su se ražalostili.
Što se tiče talijanskih reprezentativaca, oni su te 1966. dočekani kao nacionalna sramota, a na aerodromu u Genovi ogorčeni navijači su ih zasuli trulim rajčicama i jajima.
Godinama nakon prvenstva kolale su mračne glasine da su sjevernokorejski igrači po povratku u Pjongjang završili u političkim logorima, jer su prije utakmice s Portugalom navodno viđeni kako piju alkohol i slave u engleskim barovima. Međutim, prilikom snimanja spomenutog dokumentarca preživjeli igrači snimljeni su u prijestolnici Sjeverne Koreje, gdje su uživali status nacionalnih heroja.
Ostale priče iz našeg serijala "Odbrojavanje do SP-a" pročitajte OVDJE.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....