Priča je znana, ali neka, opet i iznova. Kad je ono Jurica Jerković zabio gol Brazilu u Riju, na oproštaju Pelea...
Hajduk je te 1971. postao prvak Jugoslavije nakon 16 ljeta, u godini hrvatskog proljeća; svladao je Real Madrid na Starom placu sa 4:2 i onda se još Jerković naš, mali Jure iz Radunice proslavio na slavnoj Maracani, sve u mjesec dana... Prije 55 godina.
Akteri iz Splita te velike utakmice bili su ne samo reprezentativci Hajduka koji su nastupili, Radomir Vukčević, Dragan Holcer i Jurica Jerković, nego je na klupi uz selektora Vujadina Boškova bio i njegov pomoćnik, Hajdukov trener Slavko Luštica (drugi suradnik je bio tada trener Partizana Gojko Zec).
Jerković je zabio golčinu iz slobodnog udarca čuvenom Felixu, utišao je Maracanu, u svojim uspomenama Jerković je svojedobno kazivao kako se to dogodilo:
- Ušao sam u igru umjesto Zorana Filipovića i zabio taj gol. Zabio sam ga s otprilike 27 metara, kažu ljudi da je bilo i četrdeset metara udaljenosti, ali nije, budimo realni, skoro trideset, nije malo... Kako godine odmiču, sve je veća udaljenost, a legenda se širi. Međutim, nema sumnje bio je to spektakularan pogodak, opalio sam, balun je uz prečku ušao u mrežu... - pričao je pokojni Jure...
Oko 140.000 gledatelja (138.575, piše službeno) ostalo je – paf, a onda se prolomio aplauz, nisu zalud dozvali Jugoslaviju na Peleov oproštaj i titulirali je da je - „europski Brazil”.
Prethodno je zabio Dragan Džajić za vodstvo gostiju u plavim dresovima, a za Brazil su preokrenuli Rivelino i Gerson.
A svjedok vremena je još jedan Splićanin, legendarni reporter Edo Pezzi bio je na listu mjesta na stadionu u Brazilu i u razgovoru s kolegom Ozrenom Maršićem, za Večernji list, Pezzi je svojedobno pripovijedao, a rado vam to ponavljamo.
– Snimio sam taj gol starim foto-aparatom „Kiev”. Bila je to felš-lopta koja je bježala od vratara. Felix se pravdao publici, baš nije imao sreće. Pokazivao je da nije mogao ništa. Tada sam bio jedini splitski novinar na toj utakmici. Praktički, sjedili smo svi zajedno, selektor je bio Vujadin Boškov, a treneri Slavko Luštica i Gojko Zec. Kako sam bio u prijateljskim odnosima s Boškovom, stalno sam mu govorio: “Stavi Juru, zabit će gol”. I stvarno, Jure je ušao i zabio gol. A kad je Jerković ušao u igru, s fotoaparatom sam otišao iza gola Brazila, tamo nije bilo nijednog fotoreportera, jer svi su čekali Peleov gol. Uspio sam snimiti gol i vratio se na klupu, a Boškov me vraćao natrag, govorio: “Vrati se, Edo, dat ćemo još jedan”. A ja sam mu odgovorio da više nemam filma u aparatu, sve sam ispucao! Ma, ta vam je utakmica bila prava ludnica. Samo kad se sjetim radio-prijenosa. Trojica reportera stoje u kabini metar za metar, prijenos traje od podne do ponoći, dvojica stalno urlaju, a treći hvata zrak i u pauzama izgovara reklame. Ja sam u svoje vrijeme glasio za brbljavca, ali kada sam ove vidio, osjetio sam se kao hendikepiran. Bio je to pravi doživljaj i putokaz kako treba prenositi – ispričao je svojedobno Pezzi, a priča se ne zaboravlja nikad...
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....