Postoje pojedini golovi u nogometu za koje znaju apsolutno svi. Jedan od njih definitivno je onaj koji je Diego Maradona rukom zabio Englezima na Svjetskom prvenstvu 1986. u Meksiku. "La mano de Dios", kako su ga kasnije prozvali, a što na španjolskom znači "božja ruka", slovi za jedan od najpoznatijih, ali i najkontroverznijih trenutaka u povijesti sporta.
Četvrtfinale Svjetskog prvenstva između Argentine i Engleske igralo se 22. lipnja 1986. na stadionu Azteca u Ciudad de Méxicu. Na tribinama više od 110 tisuća ljudi, a na terenu dvije reprezentacije s velikim rivalstvom koje je u tom trenutku imalo i puno dublju političku pozadinu od običnog nogometa. Naime, samo četiri godine ranije Argentina i Velika Britanija ratovale su zbog Falklandskih otoka, odnosno Malvinskih kako ih zovu Argentinci. Iako igrači često pokušavaju odvojiti sport od politike, bilo je jasno da ova utakmica nosi dodatnu težinu.
Prvo poluvrijeme završilo je bez pogodaka, s puno duela i opreza. Englezi su pokušavali usporiti Argentince, a Argentinci su čekali trenutak kada će Maradona pronaći prostor između linija. Taj trenutak stigao je početkom drugog dijela.
Shiltonova intervencija
Igrala se 51. minuta kada je Maradona krenuo prema kaznenom prostoru Engleske. Nakon kratke kombinacije lopta se odbila visoko u zrak prema petercu. Engleski vratar Peter Shilton izišao je na loptu uvjeren da će bez problema reagirati. Bio je viši gotovo dvadeset centimetara od Maradone i činilo se da Argentinac nema nikakve šanse doći prvi do lopte. Ali upravo tada se dogodio trenutak koji će ući u legendu.
Maradona je skočio zajedno sa Shiltonom i lijevom rukom, gotovo neprimjetno, skrenuo loptu u mrežu. Tuniski sudac Ali Bin Nasser nije vidio ruku, a pomoćni sudac je također ostao nijem. Engleski igrači odmah su okružili suca tražeći poništenje pogotka, dok su Argentinci slavili kao da se ništa sporno nije dogodilo.
– Skočio sam, ali nedovoljno visoko. U zraku sam razmišljao da nema šanse kako ću uspjeti udariti loptu glavom, a onda sam se sjetio da imam ruku. Nisam ni znao gdje je lopta nakon udarca, pogledao sam i vidio da je u mreži te se počeo radovati. Prvi mi je prišao suigrač Checho i pitao me jesam li to upravo zabio gol rukom. Rekao sam mu da šuti i da me zagrli. Prišao je i Valdano s istim pitanjem te je dobio isti odgovor. "Pričat ćemo kasnije", govorio sam im – prisjetio se Maradona godinama poslije.
‘Nije se pokajao‘
Na snimkama se, pak, jasno vidjelo što se dogodilo, ali tada nije bilo VAR-a, dodatnih sudaca ni tehnologije koja bi mogla pomoći pri odluci. Pogodak je priznat. Nekoliko dana kasnije Maradona je na pitanje o tome kako je postigao pogodak odgovorio rečenicom koja je postala besmrtna: "Malo Maradoninom glavom, a malo Božjom rukom." Upravo iz te izjave nastao je naziv koji i danas prati taj gol.
Samo četiri minute nakon kontroverznog gola, "mali zeleni" je postigao pogodak potpuno drukčije prirode, onaj koji je pokazao svu raskoš njegove genijalnosti. Primio je loptu na svojoj polovici, okrenuo se i krenuo prema engleskom golu, a zatim u nekoliko sekundi prošao petoricu igrača i vratara te zabio gol koji je FIFA kasnije proglasila "Golom stoljeća".
Argentina je pobijedila 2:1 i plasirala se u polufinale, a kasnije i osvojila naslov svjetskog prvaka. Maradona je tijekom cijelog turnira igrao nogomet života. U sedam utakmica zabio je pet golova i asistirao za još pet, praktički sam noseći reprezentaciju prema tituli.
Za Engleze je "Božja ruka" postala simbol velike nepravde. Peter Shilton godinama je govorio kako Maradona nikada nije pokazao pravo kajanje zbog tog poteza. U engleskim medijima taj se gol desetljećima spominjao kao primjer kako je jedna od najvećih utakmica u povijesti odlučena sudačkom pogreškom.
Veći od porta
S druge strane, u Argentini je cijela priča dobila posve drukčiji ton. Ondje se taj pogodak nije promatrao kao prijevara, nego kao lukavost i domišljatost. Maradona je u svojoj domovini već imao gotovo mitski status, a upravo ga je ta utakmica protiv Engleske učvrstila kao nacionalnog heroja.
– Božja ruka pretvorila je Maradonu u okaljanog boga, najljudskijeg među bogovima – ustvrdio je argentinski novinar Eduardo Galeano.
Danas, četrdeset godina poslije, taj pogodak i dalje dijeli mišljenja i izaziva rasprave. Dok jedni smatraju da gol nikada nije smio biti priznat, drugi vjeruju da je upravo zbog svoje kontroverznosti postao neizostavan dio mita o Maradoni – nogometašu koji je zadivljivao svojom genijalnošću na terenu, ali i izazivao polemike svojim potezima izvan njega.
Ipak, bez obzira na to kako netko gleda na cijelu situaciju, teško je pronaći trenutak koji je toliko obilježio svjetska prvenstva kao Maradonina "Božja ruka". Taj gol odavno je prerastao sport. Postao je priča koju znaju i oni koji nikada nisu pogledali utakmicu. Upravo se tog trenutka Maradona prisjetio i u jednom od posljednjih intervjua prije nego što je prerano otišao, prije šest godina.
– Sanjam da mogu zabiti još jedan gol protiv Engleza, ovaj put desnom rukom – rekao je u svom prepoznatljivom stilu Argentinac, koji će zauvijek ostati duboko urezan u sjećanja svih ljubitelja nogometa.
Ostale priče iz našeg serijala "Odbrojavanje do SP-a" pročitajte OVDJE.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....