Monika Seleš legendarna je tenisačica rođena u mađarskoj obitelji u Novom Sadu. Na vrhu WTA ljestvice provela je ukupno 178 tjedana te je triput završila godinu kao prvi ženski reket svijeta. U karijeri je osvojila 53 turnira, od čega devet Grand Slamova; osam kao tinejdžerica predstavljajući Jugoslaviju, dok je jedan, onaj posljednji u Melbourneu, dohvatila pod zastavom SAD-a – pišu Sportske novosti.
A tko zna kakve bi dosege još imala da se nije dogodio nesretni 30. travnja 1993., kada ju je opsesivni obožavatelj njezine najveće suparnice Steffi Graf ubo nožem u leđa dok je sjedila na svojoj klupi tijekom pauze između gemova.
Nakon nemilih scena nije igrala dvije godine zbog borbe s depresijom i poremećajem u prehrani, a nakon povratka, iako je, doduše, 1996. osvojila Australian Open, nije u kontinuitetu pronalazila svoj najbolji tenis. Umirovila se 2003. godine, odigravši posljednji meč na Roland Garrosu, mjestu na kojem je 13 godina ranije prvi put cijeli svijet čuo njezino ime.
Posljednjih godina, kako je ljetos otkrila, bori se s miastenijom gravis, kroničnom neuromuskularnom bolešću koja uzrokuje slabost mišića, čime je započela još jednu tešku životnu bitku, ovaj put daleko od sportskih terena.
– Igrala bih se s djecom ili članovima obitelji i jednostavno bih promašila lopticu. Pomislila bih: "Pa ja vidim dvije loptice." To su, očito, simptomi koje ne možete ignorirati.
Put do dijagnoze nije bio lak, a svakodnevne radnje, poput sušenja kose, postale su iznimno naporne zbog slabosti u rukama. Kada su joj liječnici napokon potvrdili o čemu se radi, osjetila je šok, ali i odlučnost da svojim iskustvom pomogne drugima.
– Kad su mi postavili dijagnozu, pitala sam se: "Što?!" Zato ne mogu dovoljno naglasiti koliko bih voljela da je tada postojao netko poput mene tko o tome javno govori – kaže Seleš, koja svoj život s miastenijom gravis danas naziva "novim normalnim".
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....