Dvadesettrogodišnja skakačica u vodu Sofia Łyskun našla se u središtu jedne od najkontroverznijih sportskih priča godine. Sportašica koja je godinama bila ponos ukrajinskog sporta u kratkom je roku postala meta oštrih kritika nakon odluke da napusti ukrajinsku reprezentaciju i nastupi pod ruskom zastavom.
Njezina odluka izazvala je snažne reakcije u Ukrajini, doživljena je kao čin izdaje, osobito u kontekstu rata koji traje već gotovo tri godine. Iako je obrazložila potez željom za boljim sportskim uvjetima i nastavkom karijere, politička težina odluke zasjenila je osobne razloge, a posljedice su uslijedile vrlo brzo.
Ukrajinska federacija skokova u vodu isključila ju je iz svih reprezentativnih selekcija te joj je oduzela osvojene medalje i titulu. Državni vrh dodatno je reagirao ukidanjem državnih stipendija, dok je kijevski gradonačelnik Vitalij Kličko povukao sve gradske vlasti povezane s njezinim sportskim statusom. Poruka vlasti bila je jasna: u ratnim okolnostima nema razumijevanja za one koji, kako se smatra, okreću leđa državi.
Bez financijske potpore, statusa i priznanja reprezentativaca koja su se nekad pratila, Łyskun se tako našla potpuno izvan sportskog sustava u kojem je izgradila ime.
Njezin slučaj nije usamljen. Među poznatijim primjerima ukrajinskih sportaša koji su se našli pod sankcijama je i bivši nogometni reprezentativac Anatolij Timoščuk, kojem su oduzeta državna priznanja jer je nakon ruske invazije ostao raditi u Rusiji i nije javno osudio rat.
U isto vrijeme, ruski sportaši suočeni su s brojnim međunarodnim ograničenjima, uključujući zabranu nastupa na velikim natjecanjima ili sudjelovanje pod neutralnim obilježjima. Iako sportaši nisu izravni kreatori politike, rat je jasno pokazao da sport više nije izdvojen od političkih i društvenih sukoba, već je postao još jedno njihovo poprište.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....