Dok su pogledi ovih dana uglavnom usmjereni na bazen ili parket, neke sportske teme i dalje su ‘goruće‘. Jedna od njih odnosi se na Novaka Đokovića i njegovu odluku da dio obiteljskog i profesionalnog života preseli iz Beograda u Atenu.
Najbolji tenisač svih vremena u više je navrata objašnjavao kako su se posljednjih godina prioriteti u njegovu životu promijenili, pri čemu je naglasak stavio na obitelj i okruženje u kojem odrastaju njegova djeca. Đoković ističe da su on i supruga tražili sredinu koja će im omogućiti stabilnost, privatnost i više zajedničkog vremena, ali i mir koji je teško pronaći uz stalnu izloženost javnosti.
Grčka se u tom smislu nametnula kao opcija u kojoj se, prema njegovim riječima, osjeća dobrodošlo i rasterećenije, a nova životna sredina omogućuje mu jasnije razdvajanje privatnog života od profesionalnih obveza. Pritom Đoković naglašava kako njegov ostanak u tenisu ne proizlazi isključivo iz lova na trofeje, već iz same ljubavi prema natjecanju i procesu koji sport nosi.
Ipak, preseljenje iz Beograda u Atenu u javnosti se ne promatra samo kroz osobnu ili obiteljsku prizmu. Jasan je politički kontekst, osobito nakon što je Đoković javno pružio podršku studentskim prosvjedima u Srbiji, koji su uslijedili nakon tragedije u Novom Sadu. Njegovi odnosi s predsjednikom Srbije Aleksandrom Vučićem tada su se vidljivo zahladili, a dio medijskog prostora počeo je prema njemu zauzimati znatno kritičniji, pa i prešutni stav.
U takvom ozračju, odluka o preseljenju u inozemstvo mnogima se čini i kao pokušaj distanciranja od političkih pritisaka i medijske polarizacije, iako sam Đoković nikada nije izravno govorio o preseljenju kao politički motiviranom potezu. No činjenica da je jedan od najistaknutijih sportaša Srbije postao neugodna tema za dio režimskih medija dodatno je potaknula rasprave o razlozima njegove odluke.
Svi bi za njim
Upravo zato, iskoristili smo priliku pa s navijačima na Europskom prvenstvu u vaterpolu popričali o svemu. Otvorili smo pitanje -kako mladi u Beogradu danas gledaju na Đokovića, njegovo preseljenje iz Srbije i poruke koje takva odluka nosi.
Aleksa, Uroš, Nikola, Nenad i Đorđije složili su se da ionako većinu vremena nije bio u Beogradu. Uglavnom bi trenirao na mjestima s boljim uvjetima. No, ipak im je žao što je morao ići, ali shvaćaju.
- Zašto bi bio ovdje ako ga ne poštuju, to je baš teško - rekao je Aleksa, a složili su se drugi i dodali:
- Ma neka ide, da možemo i mi bi otišli. Na njegovoj smo strani.
Slažu se i Julijana i Katarina
- Nismo sretne s tom odlukom, ali nismo previše razmišljale o svemu tome, a sigurno bi isto napravile. Podržavamo ga u svemu.
Luka i Mina bili su još jedni koji su napomenuli kako bi vjerojatno učinili isto.
- Nije lijepo što su mu napravili. Nadam se da mu je sada bolje i da će igrati na razini još barem godinu.
Uroš, Hristina, Aleksandar, Jelena i Veljko jas no će:
- Da možemo, išli bi i mi. Doduše, ja bih možda negdje u Španjolsku. Samo je bitno da je na moru - smije se Uroš.
Uglavnom su mladi, barem ovi s kojima smo pričali, Novakov odlazak gledali kao priliku za bolji život. Nešto što žele i sebi. Gotovo svi su onako, odmah ‘na prvu‘ rekli da bi i oni selii da mogu. I to nas je malo zateklo da se zapitamo... Razmmišljaju li tako mladi u Hrvatskoj? Ima ih sigurno, uvjeti za život nisu savršeni, ali da svi koje sretnete slučajnim odabirom zažele selidbu iz države, nismo baš siguni. Rekacija ovih mladih Beograđana dovoljno govori o situaciji u državi.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....