- Jedan dan mi je u karanteni došao Junior. Brazilski reprezentativac, veliki igrač, koji je s 33 godine stigao u Pescaru iz Torina. Kaže on meni ono što sam ja odavno znao... “Mister, da ja imam talent i znanje nogometne igre kao Slišković, vjerujte, zaradio bih milijarde...”.
Giovanni Galeone često je pričao tu anegdotu kad god je želio naglasiti koliko je volio talentirane nogometaše s prostora bivše države, pišu Sportske novosti.
Blaž Slišković, kojeg je u dva navrata vodio u prvoligaškoj Pescari, klubu gdje je bila njegova emotivno i rezultatski najemotivnija faza karijere, bio je jedan od njegovih najvećih ljubimaca. Volio je znalce Giovanni Galeone, koji je u nedjelju, na dan derbija Milana i Rome, i dvoboja dva njegova učenika, Gian Piera Gasperinija i Massimiliana Allegrija, preminuo od posljedica teške bolesti u 85. godini života. Rođen je 25. siječnja 1941. godine...
Max Allegri bio je jedan od tih ljubimaca, s kojim je zadržao gotovo očinski odnos sve do posljednjih dana života, vrlo ponosan na karijeru koju je kao trener izgradio, na trofeje i čvrst karakter. Kao i na Gasperinija, koji je kazao da je od Galeonea “naslijedio” glavni moto taktike, ofenzivni nogomet. Allegri, koji je bio fantazista kao igrač, morao je po stavu Galeonea zaboraviti na desetku i igrati kao vezni box to box. Rekao mu je ili ćeš tako ili ne možeš igrati. Tako je Allegri morao mijenjati navike, naučiti puno o defenzivi, a onda je posljedično kao trener “doktorirao” na čvrstom bloku i prioritetu da sredi obranu i tek onda misli na napad...
Dok su njih dvojica i Junior bili ljubimci, Slišković je bio na pijedestalu obožavanja trenera, koji je u karijeri doživio i to da mu je Diego Maradona osobno kazao da bi volio da dođe za trenera u Napoli. To je za Galeonea bio jedan od najvećih komplimenata, jer je dolazio od Maradone koji je cijenio njegov ofenzivni nogomet u vremenu kada je Italija bila sinonim bunkeraške igre. Uz to, Galeone je rođen u Napulju i naravno da je maštao jednom postati trener. Čak se to dogodilo, ali kratko, u sezoni kada je (1997./98.) bila kriza i četiri smjene trenera.
Zvao ga je jednom i Massimo Moratti i postavio mu pitanje koje Galeone nije mogao tada razumjeti...
- Kakvi su vaši odnosi s Lucianom Moggijem?
Galeone je uzvratio da ne razumije pitanje, a Morattiju je to bilo dosta da ga otpiše. Jer iako je Galeone bio u punoj trenerskoj formi, hvaljen zbog ofenzivne igre, Inter nije htio imati posla s onima koji nemaju jasan stav “kontra Moggija i njegovih metoda”. Galeone nije bio ni Moggijev, niti ničiji čovjek. On je bio svoj, vjeran svojim idealima tehničke i ofenzivne igre, obožavatelj igrača koji znaju, odnosno onih koji mogu oduševiti publiku koja plaća kartu da nešto vidi od igre. Možda je zbog svoje bonvivanske naravi, fame da je ženskaroš (u čemu ga slijedi i Allegri) unatoč činjenici da ima prekrasnu ženu i dugi brak s profesoricom književnosti Francescom, bio “nezgodan” za velike klubove.
- Nikad nisam razumio zašto je problem što pogledam žene i divim se njihovoj ljepoti...
Mnogi nisu razumjeli njegov boemski pristup. Sjedeljke nakon treninga uz pizzete i šampanjac, u beskonačnim razgovorima sa suradnicima, igračima, direktorima, novinarima. Galeone je obožavao život i ljude koji su dijelili njegove strasti za nogomet, kvalitetnu gastronomiju i piće, koji nisu bili puritanci i zgražavali se što on popuši barem dvije kutije crvenog Marlboroa na dan.
- Kad je Gigi Riva došao u Grado, gdje smo provodili dane uz more i ćakule iz nogometa, odmah sam znao da ćemo biti veliki prijatelji. Došao je s dva para traperica i dvije majice, uz dvije šteke Marlboroa. Kakvo uživanje je bilo to druženje kojem su se često priključivali Fabio Capello, Edy Reja...
Možda je i zbog toga trener, koji je promijenio 12 klubova, koje je višestruko uvodio u prvu ligu ili bilježio dobre rezultate u Serie A, tako naglašeno volio Blaža Sliškovića. Talenta čija je virtuoznost inspirirala u Marseilleu tada mladog Zinedinea Zidanea, koji nikad nije krio da je bio impresioniran igrom mostarskog velikana.
- Slišković je bio igrač nevjerojatne tehnike, to što je on radio s loptom to je poezija nogometa, najrafiniranija taktika koju sam u životu vidio - gotovo je pjesnički recitirao Galeone Sliškovićeve bravure, prenose Sportske novosti.
On, Galeone, ljubitelj pjesništva i književnosti uopće, koji čita Sartrea, Camusa, citira Preverta, ipak je bio po pitanju genijalca Sliškovića suh u glavnom stavu.
- Po svojoj kvaliteti Blaž Slišković je bio igrač za Zlatnu loptu!
Volio je i Mikija Rapaića, kojeg je vodio u Perugii, još jednog iz ešalona velikih i posebnih talenata igre, koji nisu bili vični taktičkim okovima i atletskom pristupu nogometu...
Giovanni Galeone je zaključio 32 godine dugu trenersku karijeru 2007. tamo gdje je zaključio i 17 godina profesionalnog igranja (do 1974.), u Udineseu. Tamo je i živio do posljednjeg dana. Kako je napisala kroničarka La Gazzette dello Sport, Alessandra Bocci, Galeone je bio trener koji je obožavao strast Hrvata u nogometu, te ofenzivnu igru Nizozemaca. Prema Hrvatskoj je imao posebnu ljubav, jer je vrlo često boravio na njezinoj strani Jadrana i obilazio naše otoke. Obožavao je more i sve što ima veze s njim, ribu, odmor, hedonizam, družbe, ljepote. Jednom je prilikom, da bi dokazao prijateljima koliko je tome vičan, sjeo u gumeni gliser i iz Pescare za četiri sata stigao do naše obale.
Uzori Liedholm i Cruijff
Nije doživio biti trenerom velikog kluba, osim kratko u Napoliju, no bio je ponosan na svoja djela u Pescari, Anconi, Udineseu, Perugii, Comu, Cremoneseu. Bio je nekonvencionalan, ali vrlo respektiran zbog svoje autentičnosti.
- Biti autentičan ima svoju cijenu, ali to je vrijednost koju sam htio. Da bi se netko takvim smatrao, nužno je da što više sliči ideji ili snu koji ima o sebi.
Dok je citirao svoje uzore, Nielsa Liedholma i Johana Cruijffa, znao je dodati i svoje aksiome.
- Koncentracija koju tražim od igrača je ključna kada suparnik ima loptu u nogama. Kada ona dođe u naš posjed, onda očekujem od mojih igrača opuštenost i mirnoću s loptom.
Kad je presing postao opsesija svih trenera, Galeone je uz smiješak u jednoj TV-debati kazao.
- Kad ideš u presing protiv onoga koji zna igrati, jedino što ti se može dogoditi je da se potrošiš i jezik dođe do poda, jer te stalno kontrira.
Zato je valjda zazirao od toga i želio da njegove momčadi igraju nogomet i budu kreativne, ionako s kvalitetom u odnosu na velike nisu mogli biti ravnopravne...
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....