Mehdi Taremi učinio je ono što najbolje zna. U subotu je iranski napadač zabio za Olympiakos, osmi pogodak u sezoni za 33-godišnjaka, koji je donio pobjedu 2:0 protiv Atromitosa i prvo mjesto u grčkoj Superligi. Obično milijuni ljudi u Iranu prate svaki korak Taremijeve europske karijere, koja je počela u Portu i nastavila se preko Milana do Pireja, no ovaj put to nisu mogli, piše Guardian o ovome iranskom nogometašu i reprezentativcu, koji je prije Olympiakosa igrao za Porto i Inter.
Međutim, s obzirom da je vladajući režim u Teheranu prije desetak dana isključio internet i presjekao gotovo sve oblike komunikacije, Iranci nisu mogli vidjeti da njihova nogometna zvijezda ovaj put nije slavila pogodak.
"To zapravo ima veze s uvjetima u mojoj zemlji", rekao je Taremi. "Postoje problemi između naroda i vlade. Ljudi su uvijek uz nas i zato smo i mi uz njih. Nisam mogao slaviti u znak solidarnosti s iranskim narodom. Znam da bi navijači Olympiakosa voljeli da se radujem, ali ja ne slavim pogotke, u znak solidarnosti s onim što iranski narod proživljava."
A ono što oni proživljavaju čini se težim nego ikada od Islamske revolucije 1979. godine, kada je šah svrgnut, a ajatolah Homeini došao na vlast. Brza inflacija i kolaps valute potaknuli su masovne prosvjede i nemire diljem Irana. Odgovor režima bio je brutalan. Režim se održava na vlasti kroz smrtne kazne, daljnje represije i višednevni prekid interneta. Poruke na WhatsAppu ostaju s jednom kvačicom, e-mailovi ne dolaze, a web-stranice su nedostupne. Milijuni ljudi izvan zemlje strahuju za svoje voljene u Iranu, vladaju strah i zabrinutost.
Kako prenose relevantni svjetski mediji, 2400 prosvjednika je ubijeno, a više od 18.000 uhićeno otkako su iranske vlasti prošlog mjeseca počele s gušenjem prosvjeda. Sa zebnjom se iščekuje i javno smaknuće 26‑godišnjeg prosvjednika Erfana Soltanija...
Nogomet je, piše Guardian, oduvijek imao središnje mjesto u Iranu, zemlji u kojoj vlada, poput mnogih autoritarnih režima, oprezno promatra moć masovnih okupljanja i njihov potencijal da postanu politička, ali također je spremna koristiti uspjehe u vlastite svrhe.
Javno istupanje nije jednostavno. Ali Daei, legendarni iranski nogometaš i bivši kapetan reprezentacije Irana, te jedan od prvih koji je zaigrao u Europi, podržao je prosvjede 2022. i nakon toga njegova je obitelj spriječena da napusti zemlju. Tijekom zadnjeg Svjetskog prvenstva, koje se poklopilo s nacionalnim prosvjedima nakon smrti Mahse Amini, 22-godišnje žene uhićene zbog navodnog nepravilnog nošenja hidžaba, bivši obrambeni igrač nacionalne reprezentacije Voria Ghafouri bio je pritvoren zbog, prema agenciji Fars News, "širenja propagande protiv Irana".
Prošlog tjedna je Ghafouri, bivši kapetan deseterostrukog prvaka Teheran Esteghlala, navodno najavio zatvaranje svojih kafića u glavnom gradu u znak solidarnosti s prosvjednicima.
Prijetnja
IranWire, medij koji vode iranski novinari u egzilu i izvjestitelji građani unutar zemlje, izvijestio je da je Fars (prorežimska iranska novinaska agencija) upozorio na posljedice. "Ovi nemiri uskoro će završiti, ali pravi ispit za dužnosnike nogometnog saveza počet će nakon toga, kada će morati pokazati da će pozivi na kaos naići na čvrst odgovor."
Prijetnje Taremiju možda neće upaliti. Unatoč tome što se nekada smatrao pristašom režima, čini se da se igrač promijenio otkako je stekao slavu u iranskom velikanu Persepolisu. Taremi je kritizirao stanje objekata u domovini, uključujući ikonični stadion Azadi u glavnom gradu, i pitao zašto se ne dopušta okupljanje velikih masa. Bio je vođa momčadi na SP-u 2022. koja nije pjevala nacionalnu himnu u prvoj utakmici protiv Engleske, što se ponovilo i 7. siječnja, na Azijskom prvenstvu do 23 godine u Saudijskoj Arabiji, kada iranska momčad nije otpjevala himnu prije susreta protiv Južne Koreje.
U Kataru prije tri godine, igrači i izbornik Carlos Queiroz bili su frustrirani zbog stalnih pitanja zapadnih medija o prosvjedima u domovini, a ne o nogometnim temama. No, sad kad je Iran odsječen od svijeta, glad za informacijama sve je veća. Tijekom vikenda Queiroz je objavio post na društvenim mrežama koji je uključivao stih pripisan utjecajnom pjesniku rođenom u Teheranu Ahmadu Shamlouu, koji je prošlog mjeseca navršio 100 godina. "Sloboda je disanje zrakom u kojem nema laži."
"Proveo sam mnoge godine s iranskim narodom, igračima, osobljem, obiteljima, prijateljima, i poznajem njihovo dostojanstvo, toplinu i otpornost. Moje srce i misli su s narodom Irana tijekom ovih teških, ali izazovnih dana nade. Duboko sam zabrinut za njihovu sigurnost i dobrobit", dodao je Portugalac Queiroz.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....