‘Otac mi je na Poljudu počeja mavat prema Keeganu, a ovaj mu je bacija balun. On ga izbušija i stavija ispod košulje...‘

Kako me moj, sada već pokojni, otac Ante od 1974. ili 1975. godine vodija u žicu, na zapadnu tribinu Starog placa, kako bi gleda utakmice Hajduka, tako je tu tradiciju nastavija i nakon što se Hajduk priselija na Poljud.

Odlazili bi moj Ante i ja gledat Hajdukove utakmice, a dvi koje su mi ostale u sićanju su ona protiv Manchester Uniteda, kada smo ih u prijateljskoj utakmici satrali 6:0 i ona povijesna iz ožujka 1980. protiv HSV-a, kada je Hajduk u tadašnjoj Ligi prvaka pobijedio 3:2 (dalje otiša HSV zbog pobjede u Njemačkoj 1:0).

I dok smo protiv Manchestera stari i ja sidili na Istoku, protiv HSV-a smo sidili na zapadnoj tribini, na sektoru E, treći red, taman poviše klupe HSV-a.

I to šta smo sidili "poviše klupe" ima posebno značenje u mom životu.

Naime, prije same utakmice igrači HSV-a su se zagrijavali i kada je to zagrijavanje završilo išli su prema izlazu s travnjaka, kako bi se pripremili za izlazak na teren.

Izvještaj s utakmice Hajduk - HSV (3:2) iz Slobodne Dalmacije

I dok su tako izlazili, moj otac Ante se iz tog trećeg reda spustija na ogradu i počeja rukama mavat prema Kevinu Keeganu, koji je upravo tada izlazija s terena. Budući da je moj otac govorija engleski ka ja kineski, znači nikako, on je mavanjem rukama da do znanja Keeganu, koji je u to doba bija najbolji europski igrač, da mu baci balun, "mantel buvel", koji je Keegan gura nogama isprid sebe.

Na moje iznenađenje, ali virujen i na iznenađenje moga oca, Keegan je uzeja taj "mantel buvel" u ruke i kad je prolazija ispod tribine bacija ga mom ocu Anti. Stari je uzeja balun, izbušija ga kemijskom olovkom kroz ventil i stavija ispod košulje.

Niko ništa nije vidija, ili možda je pa nije obadava, i niko ništa nije pita. Nakon utakmice taj je balun otiša s nama doma i osta ka upomena, koja se kroz ovih 46 godina izgubila negdi u "bespućima povijesne zbiljnosti". Znan da je jedno vrime taj trofej sta doma na ormaru, ali di je posli završija niko to ne zna.

Jedino šta mi je žaj da u to doba nisu postojali mobiteli, koji bi sve to ovjekovječili.

Izvještaj s utakmice Hajduk - HSV (3:2) iz Slobodne Dalmacije