Blaž Slišković, jedan od najvećih boema hrvatskog nogometa i legenda Hajduka, prisjetio se u intervjuu za "Oslobođenje" trenutaka koji su obilježili njegovu karijeru, posebice legendarne prijateljske utakmice između Veleža i Dinama, završene uvjerljivim rezultatom 9:2.
Slišković je na tom susretu zabio četiri gola, iako je, kako sam priznaje, na teren izišao mamuran nakon burne noći.
„Tko popije nekad, pa možda i pretjera, ujutro se javi mamurluk, to je normalno. Onaj tko ne pije ne zna taj osjećaj, ali kad si u tom stanju, sve ti ide od ruke. Tako je bilo i na toj utakmici protiv Dinama. Sve što sam zamislio, to sam i napravio“, rekao je Slišković i dodao da je to bio trenutak inspiracije.
„Možda da nisam bio mamuran, ne bih to ni postigao. Može se trčati i igrati kad si u takvom stanju, samo je važno odspavati nekoliko sati. To je bila mladost, imao sam 20 godina“, rekao je uz osmijeh.
Slišković se prisjetio i duhovitog razgovora s Dinamovim igračem Markom Mlinarićem nakon utakmice.
„Lako vam je bilo pobijediti nas kad smo sinoć ostali do kasno vani“, požalio se Mlinarić, na što mu je Baka odbrusio:
„Pa moj Mlinka, zar ti misliš da smo mi bili u kazalištu?“
Baka je pun zanimljivih priča i izjava, a prije nekoliko godina dao je intervju i za srpski "Nedeljnik", odgovorio je na teško pitanje o rušenju mostarskog mosta:
– Što je za mene značilo rušenje onog mosta? Samo znaš što? Ako je, i samo ako je, istina da je taj most korišten da se prevozi streljivo za Armiju BiH, drago mi je da je srušen. Ne zbog vojske, nego zbog streljiva. Isto bih ti rekao i da je preko toga mosta streljivo vozio HVO. Tako je sačuvano možda sto nečijih života. A jedan ljudski život vrijedi više od sto starih mostova.
– Dao bih sto j***nih mostova za jedan život. I znaš što je bit u tome? U Mostaru su bili srušeni i svi drugi mostovi, svi su bili srušeni. Samo što oni koji za njim kao toliko žale, žale jer su taj napravili Turci. Eto zašto. U tome vide suštinu, kao što neki drugi vide suštinu u tome što je neki most napravila Austro-Ugarska. A za to vrijeme ne žale za deset tisuća ljudi. Kažu, most je simbol. Jest. Ali evo, napravili su novi. Treba stvari gledati objektivno. Ima mnogo takvih priča o simbolima u Mostaru, a nitko ne priča o objektivnim stvarima – izjavio je Slišković.
Poručio je tada da mu je žao ljudi opterećenih prošlošću.
– "Jes", za ljude. Njih je rat najviše promijenio. Svatko je nekog izgubio u tom ratu i zato razumijem ljude koji se ne mogu pomiriti s gubitkom. Ja, hvala Bogu, nisam imao gubitke, nije mi nitko iz obitelji tijekom rata poginuo, tko zna kako bih razmišljao. Poznajem divnoga čovjeka, Hrvata, oženjenog muslimankom, s kojom je imao kćer koja je tijekom rata ubijena. I on mi veli: "Oprostiti moram, zaboraviti neću."
– Toga mi je žao. Nekih ljudi koji su izgubili voljene i koji neće moći učiti neke nove generacije normalnim odnosima. Uvijek će ostati neki biljeg rata. Zato ja ne vjerujem da će sve promijeniti nove generacije. Sve ide iz obitelji. A njihove su obitelji ranjene – kazao je Slišković.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....