Mirjana je instruktor za tramvaje, upravlja njima, a Mihailo vozi autobuse. Oboje rade u ZET-u, bračni su par iz Zagreba...
... a u biti ”ljuti Dalmatinci”. Iz svake njihove riječi, slova, svega što rade u životu izbija i plamti ljubav prema Dalmaciji, rodnome kraju, a posebno prema Hajduku. I vjeri, kao temelju svega.
Mateljani su sve samo ne običan par. Posebni su u svemu što rade, a rade samo dobro jer ih vjera tome uči i toga se drže. Ona ih vodi kroz život. Puno toga lijepoga i dobroga napravili su kroz život, a da o tome nikada nisu pričali.
Ne bi ni ovaj put, ali sam ih teškom mukom uspio ”slomiti” i na kraju ipak nagovoriti. A koristio sam se svim i svačim, pa rođendan Hajduka, pa naša Slobodna Dalmacija, pa mi smo Dalmatinci, pa i kolega Damir je iz Košuta odakle je i Mihailo, pa ovo, pa ono, sve dok nisam potegnuo zadnji, očajnički adut, podrijetlo supruge:
- Prvo san bila protiv, nisan vam ja za medije, ne volim se eksponirat. Ali kad mi je muž reko da je Marko metkovski zet - pristala sam. Tako da morate zafalit ženi šta ste dobili priču, ha, ha.
Bio je to potez očajnika. Ono kad se moraš zahvaljivat ženi, kad te ima u šaci.
Mirjana je iz Metkovića, a njen Miki iz Košuta kod Trilja. Već dvadeset i nešto godina žive i rade u Zagrebu. Ali, mogu oni iz Dalmacije, ali Dalmacija ne može iz njih.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....