Pjevač Iron Maidena Bruce Dickinson za Slobodnu: Slaven Bilić nam je bio na probi, Poljudom sam oduševljen...

Zamislite da odvedete dijete na trening, a u istoj dvorani ili na terenu, onako u ležernom izdanju se nađe neka pjevačka zvijezda, čije albume ste neumorno slušali u mladosti. Vjerujemo kako su većini prošla različita imena u glavi, svatko je imao svog favorita, a možda je i teško zamisliti da vam dijete skače, trči, pliva, dok pored njega isto radi osoba za kojom ste bili ludi.

E, pa ne morate više zamišljati, jer u Mačevalačkom klubu Split trenira ni manje ni više nego Bruce Dickinson, frontman grupe Iron Maiden. Naime, poznati band je parišku adresu zamijenio s ovom u gradu podno Marjana. Ovdje se spremaju kad ih očekuju europske ili azijske turneje, sviraju u Lori, a onda nakon toga svatko svojim putem.

Što se Brucea tiče, on sjeda na bicikl i dolazi do Poljuda gdje trenira satima. Pasionirani mačevalac, vrlo predan tomu što radi, ali nije takav ‘od jučer‘. Ne pije, ne puši, ustvari nikada cigaretu nije probao, a prebolio je rak grla, operirao kuk, Ahilova tetiva mu je pukla, ali i dalje neumorno trenira. Toliko je predan sportu, da je čak promijenio ruku s kojom se bori, zbog operacije kuka. Sablju drži u lijevoj ruci, iako mu to nije prirodno dominantna ruka.

Pored svega toga, vrlo je pristupačan i karizmatičan. Nije mu bilo problem odvojiti vrijeme za silna novinarska pitanja prije početka treninga.

Od svih mjesta za svijetu, zašto Split? Koja je povezanost?

- Ovdje smo već treći put i pripremamo se za turneju. Imamo probe u Lori. Sviđa nam se i nitko ne zna da smo ovdje. Ljudi su prijateljski nastrojeni, vrijeme je lijepo, hrana je odlična. Fanatično mjesto za spremat se i imati probe.

Vi volite mačevanje, a Steve Harris, vaš bas gitarist voli nogomet. Bavite li se i vi nekim drugim sportom?

- Prije sam igrao nogomet, ali više ne. Šanse da se ozlijedim su prevelike, jer sam igrao veznog igrača.

Poput Modrića

Kao Luka Modrić?

- Da, ha-ha... Steve pak kad god smo na turneji pokušava pogledati što više utakmice, a i igra nogomet. On je napadač pa samo čeka loptu, njemu je lakše.

S obzirom da je Harris dobar prijatelj sa Slavenom Bilićem, jeste li ga možda i vi upoznali?

- Bio je na probi! Super je, upoznali smo ga kad smo prvi put svirali u Splitu, 2008.

Svirali ste 2008. baš na Poljudu. Jeste li ikad bili na utakmici tamo?

- Ne, ali kao da jesam. Sve čujem, ha-ha. Kad sam ovdje, preferiram iznajmiti kuću gdje mogu kuhati i tako se družiti sa ženom. Ona ide u teretanu, zajedno kupujemo hranu i slično. Radimo potpuno normalne stvari.

Treći put ste ovdje. U istom mačevalačkom klubu. Onda se osjećate jako dobrodošlo?

- Da! Fantastično je, jako ozbiljan trening, a s druge strane obiteljska i ugodna atmosfera.

Postoje li neke razlike u treningu u Hrvatskoj i u Velikoj Britaniji?

- Ima nekih, iako trenirao sam svugdje po svijetu. Živio sam u velikom mačevalačkom centru u Njemačkoj u 80. godinama. Trenirao sam i s britanskim olimpijskim timom. Svačiji pristup je drugačiji, jasno da su Nijemci jako ozbiljni, ali zajedničko je svima da vole mačevanje.

Što mislite o uvjetima na Poljudu?

- Odlični su. Imate šest mjesta na kojima možete mačevati. Klub nije tako velik i atmosfera je dobra. Imamo i napravljenu lutku s kojom se možete boriti.

Važno vam je ostati u kondiciji dok ste na turneji. Treniraju li i drugi iz benda?

- Adrian (Smith, gitarist) peca, to je njegova priprema. Voli ribu, ali ona njega baš i ne, ha-ha... Steve ide na tenis ili trčanje, ima nas svakako. Koncert zahtijeva od vas da budete u kondiciji i mačevanje mi u tome pomaže, jer je puno manjih pokreta, zaustavljanje, promjene pulsa, slično kao i na pozornici.

Spomenuli ste hrvatsku hranu. Ima li neko jelo koje vam se posebno dojmilo?

- Sram me reći da nisam upamtio niti jedno ime, ali hrana je stvarno preukusna. Što god stave ispred mene je dobro i pojest ću. Mediteranska je kuhinja, pa je zato i vrlo zdrava.

Koje su razlike u mentalitetu između Hrvata i Engleza?

- Mislim da ih nema. Vjerujem da bi se slagali. Cijenimo obitelj i lojalnost, osjetio sam da je i ovdje slično. Englezi ne vole da im se govori što trebaju raditi, kao i Hrvati.

Slatke brige

Uskoro im kreće turneja, ali Bruce je u problemima, ali onim slatkim brigama.

- Očekuje nas oko 30 koncerata na ovoj europskoj turneji. Nakon što ona prestane, krećemo u SAD. Bizarno je da sam nedavno izabran da idem na svjetsko veteransko prvenstvo. Nažalost, tada sam na turneji u kolovozu u Los Angelesu, a SP je u Bahreinu. No, to je život... Možda se nekako raspored poklopi pa ipak se uspijem natjecati – zaključio je Bruce Dickinson. 

Cijelu priču kako se Bruce našao na Poljudu, otkrio nam je i trener Dino Šourek koji je počeo:

- Naš klub je poznat u svijetu zbog svojih rezultata. Prije nekoliko godina su me zvali i rekli da u tajnosti dolazi jedna zvijezda, a do zadnjeg dana nismo znali o kome se radi. U početku, prva dva puta su bili tjelohranitelji s njim, a od tada, kao što ste i sami vidjeli, on dolazi sam. I to s probe dođe biciklom. Nije ovo zadnji put da su u Splitu, jer kad god će imati europske turneje, ovdje će se spremati. Zamijenili su Pariz sa Splitom.

Bruce je i član vašeg kluba?

- Da, odmah smo ga učlanili. Ove godine bilo je govora da se Prvenstvo Hrvatske radi u Splitu, a da se to dogodilo, on bi nastupio za naš klub. Ako dogodine bude, Bruce će biti dio ekipe sigurno. Kao osoba i sportaš je prva liga. Nakon probe bi odmah došao na trening i prvo bi radio dva sata privatno sa mnom, zatim bi se istezao i vježbao s utezima i nakon toga još dva sata sparinga. Na taj režim nisu naviknuti ni naši najbolji sportaši.

Kako reagiraju vaše mlade zvijezde kad ga vide?

- Kad je tu, dvorana je puna. Svi ga jedva čekaju, drago im se s njim i družiti. Ne odbija nikoga ni za mačevanje, ni autograme, priču... - zaključio je Dino Šourek.

Nedavno su stigli s Prvenstva Hrvatske gdje su osvojili čak 18 medalja u svim kategorijama. Mačevalački klub Split ima i seniorsku prvakinju, Lara Mikelić najbolja je u Lijepoj Našoj. Matija Bralo mačevao je s Bruceom dok smo snimali, a bio je treći u kadetima na prvenstvu Hrvatske. Dok je njegov klupski kolega, Roko Maniero bio prvi u istoj kategoriji. Eto, more je medalja, nije frontman Iron Maidena bez razloga se našao na Poljudu.

Nadamo se da će se iduće Prvenstvo Hrvatske održati u Splitu, a i da će boje domaćeg kluba braniti poznati Englez koji se zaljubio u dalmatinsku hranu, more, vrijeme, ljude...