Omiljeno je djelo filmografije, dio je kulturne baštine Splita i Splićana. Njeni glumci, protagonisti, antagonisti, pa i oni koji su izrekli tek pokoju riječ ili rečenicu zauvijek ostaju u pamćenju kao likovi koji su ovjekovječili i oživili zbivanja i povijest našega grada.
Serija Velo misto obilježila je i karijeru Mladena Barbarića koji je fantastično utjelovio lik Pegule, lansirala mu popularnost u svemir.
I njegov sin, Vuk-Tadija (ime je dobio po djedu Tadiji), zapaženo je ime u hrvatskoj javnosti. Poznati lingvist bio je dio tima koji je Marulićevu Juditu prilagodio suvremenom hrvatskom jeziku, pomogao da djelo slavnog književnika i humanista, oca hrvatskog jezika bude bliže suvremenim generacijama.
A unuk pokojnog Mladena Barbarića, Matija Barbarić, 2024. godine je bio prvak Hrvatske u šahu, i tada je smo za sportsku rubriku razgovarali s njegovim ocem, te saznali kako je šahovska ploča Barbarićima generacijama u krvi.
Dida Mladen i otac Tadija provodili su, naime, kroz godine sate i sate pomičući drvene figure, a njihova strast za ovom starom igrom bujala je u prostorijama Mornara, splitskog šahovskog kluba.
Predana je palica
Palicu je preuzeo mladi Matija, a već je jasno da će biti najbolji Barbarić koji je ikada igrao šah.
- Ne bih htio biti pretenciozan, ali bio je dominantan. Osam pobjeda i jedan remi - objašnjavao je tada Mladenov sin Tadija Barbarić, koji već duže vrijeme živi u Zagrebu s obitelji.
Za Matijin talent brzo se se čulo, a mnogi su se čudili kako je devetogodišnjak iz Zagreba član Mornara iz Splita!
- Shvatio sam da ljude ovdje to čudi, da je netko u toj dobi član Mornara. Dva su razloga, jedan je moja ljubav prema Mornaru. Dugo sam u Zagrebu, od 2008, ali sam cijelo vrijeme član. Drugo, u ovom trenutku nije potrebno da Matija bude u zagrebačkom klubu, trening koji mu ja mogu pružiti mu je puno bolji. Pomaže puno s potporom i tom mentalnom pripremom i moja supruga Lucija. Svi zajedno putujemo, uključeni smo u šah i u ovim godinama stvarno mu nisu potrebne posebne lekcije - kazivao nam je te 2024. Vuk-Tadija Barbarić.
Već 30 godina Tadija i Mornar su nerazdvojni pojmovi. Život ga je vodio na sve strane, ali svugdje gdje je bio, nosio je Mornar sa sobom. Kada objasni zainteresiranim klubovima kako stvari stoje, odmah postane jasno da Matija još dugo neće iz Mornara.
Prije nego je mogao i hodati, okruživale su Tadiju šahovske figure, ljubav je to prenesena od oca Mladena, nama u mislima Pegule. Unosio je Mladen život, smijeh i radost u prostorije kluba, tada na Bačvicama, bio je najrađe viđeno lice. Baš glumački, nije mu smetalo društvo, ćakula, nova lica. Urezane su i Tadiji u pamćenje scene i slike njegovog oca iz tih vremena:
- Jedan dan se jednostavno dogodilo, otac me odveo u ŠK Mornar, tada na Bačvicama, tako je sve počelo. Ja bih bio u dijelu gdje se igra šah, on bi bio tamo gdje se priča i razgovara, druži. To je išlo u beskonačnost. Vladao je tom društvenom domenom, on je tu sušta suprotnost meni. Ja sam bio introvert, on ekstrovert, tu zaraznu energiju donosio je klubu. Imam samo lijepa sjećanja na ta vremena.
Želja za pobjedom
Ipak, s godinama se avanturistički, glumački duh smirio, bilo mu je dosta svjetlosti reflektora i pažnje pozornice.
- Bio je popularan, voljen. Glumci su jednostavno takvi, hrane se tim. Kad je publike nestalo, i on se povukao u sebe. Glumci bez publike, u bilo kojem obliku ne funkcioniraju - objasnio nam je tada Pegulin sin Tadija.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....