Bivši hrvatski reprezentativac Dado Pršo rođen je 5. studenog 1974. u Obrovcu kod Zadra i danas slavi 51. rođendan.
Ostavio je neizbrisiv trag u hrvatskom nogometu, od ratnog izbjeglištva, igranja u amaterskim vrstama, borbe s alkoholom, do rekordera Lige prvaka i zvijezde hrvatske reprezentacije, njegova priča jedna je od najomiljenijih u našem nogometu i valja je se prisjetiti.
Pršo je zabio ključni gol za plasman Hrvatske na EP 2004., a u Ligi prvaka postigao četiri gola na jednoj utakmici protiv Deportiva i izjednačio rekord koji su prije njega držali samo Filippo Inzaghi i Marco van Basten. Tek ga je Lionel Messi nadmašio s pet golova 2012. godine.
Iako je rođen u Obrovcu imenom Miladin, službeno ga je promijenio u Dado, što mu je bio nadimak iz djetinjstva. Tijekom rata 1991., s 19 godina, Pršo je pobjegao u Rouen na sjeveru Francuske, a da nije znao ijednu riječ francuskog. Roditelji su otišli u Bačku Topolu u Srbiji, a kasnije se vratili u Zadar.
U Francuskoj je radio kao automehaničar, povremeno konobario i igrao za amatersku momčad Rouena. Život mu je bio obilježen nesportskim navikama. Pušio je više od dvije kutije cigareta dnevno, svaku večer pio pivo i rakiju u birtijama blizu malenog stana, a težina mu je dosegla 100 kilograma.
"Kao i drugi radnici, svoje probleme otpuhivao je u dimu cigareta", prisjetio se portal Goal.com u tekstu o ovoj "najoriginalnijoj priči hrvatskog nogometa".
Sve se promijenilo jedne večeri dok se opijao. Kroz dno čaše ugledao je "ljubav svog života", mladu Francuskinju Carol. Ona mu je postala spas. Uz njezinu pomoć smršavio je 20 kilograma, smanjio pušenje i vikendima se vratio na nogometno igralište. Oženivši se s Carol dobio je francusku putovnicu. Počeo je igrati za četvrtoligaša Stade Raphaëlois. Sreća ga je nastavila pratiti: na jednoj utakmici sjajno je odigrao pred skautom Monaca, koji ga je doveo u slavni klub 1997., tada s Thierryjem Henryjem u postavi.
U Monacu nije odmah dobio šansu pa je poslan na posudbu u Ajaccio. Tamo je konačno prestao piti i fokusirao se na nogomet. Bio je odličan pa su ga vratili, ali konkurencija je bila žestoka, u napadu su još bili David Trezeguet i Marco Simone. Prekretnica je došla kad je Trezeguet otišao. Pršo je zgrabio priliku.
Godine 2003. Monaco je igrao u Ligi prvaka, a Pršo je postao senzacija. Protiv Deportiva iz La Coruñe zabio je četiri gola u jednoj utakmici i izjednačio rekord.
"Široko raširenih ruku, konjskog repića i isklesanog tijela, bio je jedinstvena pojava", piše Goal.com.
Karijera nije bila bez prepreka. U Hajduku ga nisu zadržali kao juniora, dijagnosticiran mu je nepravilan rad srca. No, najteže je bilo 2000-ih. Na rutinskom pregledu otkrivena je dislokacija kosti u desnoj nozi. Operacija je zahtijevala lomljenje kostiju i ponovno namještanje.
"Morao sam ponovno naučiti hodati", rekao je jednom prilikom Pršo. Unatoč tome, vratio se jači, a trener Didier Deschamps hvalio ga je kao "najvećeg borca kojeg je vidio".
Pršo je osvojio naslove s Monacom i kasnije Rangersima, za reprezentaciju je odigrao 32 utakmice, zabio devet golova, uključujući odlučujući za EP 2004.
Ipak, u susjednim državama neprestano se pisalo o njegovom podrijetlu. Slovenski Dnevnik pisao je o "Srbinu Miladinu Prši" nakon pobjede Hrvatske nad Slovenijom, a Ekipa objavila intervju pod naslovom "Intervju sa Srbinom Dadom Pršom". Srpski mediji, poput Sportala, isticali su da je mogao igrati za "Orlove", jer je rođak Milan Pršo igrao za mlađe vrste Srbije, a nećak bio kapetan Zvezdine generacije 1990. Dado je pomogao nećaku slanjem opreme. No, Pršo je uvijek bio jasan:
"Ja sam Hrvat, presretan sam što sam dobio majicu s hrvatskim grbom i što sam mogao Hrvatskoj nešto pridonijeti. Ja sam Hrvat, sve ostalo su gluposti."
Nakon umirovljenja Pršo se povukao iz javnosti, ali prije nekoliko godina prostrujila je vijest da je kupio 80 posto senegalskog drugoligaša Demba Diopa.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....