Ravnopravnost u hrvatskom sportu!? Malo morgen! Pogledajte ovo, žena samo ‘u tragovima‘, a pričamo o ženskom sportu

Dan žena naveliko se slavi, cvjećari rade punom parom, a ženama ne prestaju stizati čestitke, buketi... E kad bi bar tako bilo svaki dan.

I mediji se natječu, tko će poslati ljepše poruke, bolje čestitati, ali baš u sportskoj rubrici Dan žena nekako potiše dođe i prođe. Uz manje šušura i uzbuđenja kojeg inače donese ovaj dan proslave.

Profesionalnim sportom i sportskim vijestima dominira muški spol, žene se oduvijek bore, ali i gube bitku za gledatelje i pažnju šire publike. Treba se tu priznati i poslati opaska i novinarima, dio odgovornosti leži i u nama samima.

Novaca u ženskom sportu nema, njihov dio kolača toliko je malen da je sveden na tek mrvice u usporedbi s njihovim muškim pandanima. Van nekih iznimki u tenisu, ali iznimka ionako potvrđuje pravilo. A gdje god nema novaca, možete biti sigurni da ima strasti i energije.

Treniraju jednako, a ‘nagrade‘ su manje

Treniraju sportašice u Hrvatskoj jednako kao i sportaši, a u raspored često moraju i stignu ugurati edukaciju i ostale životne obveze.

Iako, u jednom dijelu ženskog sporta muškarci i dalje dominiraju. Onom trenerskom. Većina sportašica jedino i pamti treninge pod palicom muških trenera.

Pa ajmo provjeriti, kažemo. Koliko zapravo ima trenerica u dalmatinskim klubovima? I nije ih se nešto previše nakupilo. Tek pokoja je uspjela probiti tu barijeru još uvijek potpuno muške sfere.

Bez suvišnog širenja: u pet najpopularnijih ekipnih loptaških sportova, u prvoligaškom društvu natječe se ukupno 19 ekipa iz Dalmacije (tri u nogometu i rukometu, četiri u odbojci i vaterpolu, pet u košarci).

Gledajući službene zapisnike, od 19 ekipa, čak 15 ih vode treneri, a tek četiri imaju glavne trenerice, tri košarkaške i jedna rukometna ekipa. Simona Šoda (ŽKK Ragusa), Davorka Balić (ŽKK Zadar Plus), Anita Rade (KAŽL) i Marija Hrgović Tomić (ŽRK Sinj).

Stvarno malo, čak i iznenađujuće malo. Naravno, nije ovo samo dalmatinski problem, pa da je u ostatku države daleko drugačija situacija. Osvrnemo li se i na ženske reprezentacije spomenutih sportova, omjer je otprilike isti. Tek jedna izbornica, Mia Šimunić vodi naše vaterpolistice.

Muška ruka

Slična je situacija u cijelom svijetu, na svim razinama, trenerica nema i u ženskom sportu još uvijek je dominantna muška ruka vodilja. Ali dobro, nama je bitniji ovaj naš komadićak globusa.

Treba reći, ne valja kriviti muške trenere koji vode ženske ekipe, i ovaj tekst nije usmjeren kao kritika njima. Naposljetku, svaka ekipa ima pravo dovesti trenera kojeg želi.

Ali sportašica ne nedostaje, a kada je vrijeme za okončati igračku karijeru i napraviti korak prema treniranju, muškarci ih prestignu i daleko nadbroje. Ali polako se i ti trendovi mijenjaju...

Dan je žena, prigodan da istaknemo naše trenerice u Dalmaciji. Malobrojne, pa opet hrabro drže branu i drže vrata otvorena drugim, budućim trenericama.