Nema ekipnog sporta u kojem obrana nije ključ uspjeha. Svjedočimo tome i na ovom Svjetskom prvenstvu u kojem je defenzivna igra hrvatske reprezentacije nerješiva zagonetka za mnoge momčadi. Ako pak probe zid, između vratnica ih čeka Kuzmanović ili Pešić.
Titulu ‘ministra obrane‘, mogli bismo prepisati Marku Mamiću ili Leonu Šušnji. Teška odluka pa neka za sada budu obojica.
No, dok se naši reprezentativci bore na terenu, jednako je zanimljivo i na tribini gdje ih redovito prate njihove ljepše polovice. One najbolje razume što prolaze prije, za vrijeme i nakon susreta, a posebno ako su i same bile profesionalne sportašice. Takvu ljubav je pronašao Mamić, kojemu je žena Lucija Mlinar. Dugogodišnja hrvatska odbojkaška reprezentativka koja je u 29 godini odlučila stati s odbojkom.
Odluka koja je iznenadila ljubitelje odbojke, a Lucija ju je donijela u svibnju prošle godine.
- Nije ovo bila odluka preko noći, velike se odluke ne donose preko noći - odmah je po umirovljenju za Hrvatski odbojkaški savez istaknula Zagrepčanka, koja je niknula u mladostaškom inkubatoru u Domu odbojke Bojan Stranić.
Posljednjih je godina Lucija bila stalno ime svakog reprezentativnog okupljanja, štoviše vrlo često i članica prve postave naše selekcije.
- Dugo sam u odbojci, s devet godina počela sam trenirati ovaj prekrasni sport i, na kraju, ostvarila puno osobnih snova. Mislim da sam došla do kraja puta, da više igrački nemam što dati odbojci, pa se sada želim ostvariti i na privatnom i poslovnom planu. Uvijek sam bila borac, no vidim da na terenu više nisam kakva sam bila i da je došlo vrijeme za odlazak - rekla je Mlinar.
Iza sebe je ostavila bogatu karijeru, a teško joj je bilo izdvojiti koji uspjeh će najviše pamtiti.
- O, ima dosta toga, no prvo na pamet padaju Mediteranske igre 2013. u Mersinu i brončana medalja koju sam osvojila u dresu Hrvatske. Potom 2022. godina i osvajanje Challenger kupa u Zadru, s kojim smo izborile plasman u Ligu nacija (VNL), što je san svake odbojkašice. Mnoge odbojkašice sa zavidnim karijerama nisu se uspjele ostvariti u VNL-u. Od klupskih, pak, uspjeha pamtim Bekescabu, gdje smo osvojile MEVZA ligu i mađarski kup, pa njemački Dresdner u kojem smo osvojile Kup, jedino službeno natjecanje te sezone jer je potom krenula pandemija korona-virus. Ne, doista se ne mogu požaliti na karijeru, igrala sam na europskim i svjetskim prvenstvima, nakon Mladosti igrala u Švicarskoj, Belgiji, Mađarskoj, Njemačkoj, Italiji, Turskoj i na kraju, posljednju sezonu u Poljskoj.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....