Do prije koju godinu bilo je nezamislivo, ali se dogodilo. I događa se stalno idalje. Sinj ima prvaka u kolektivnom sportu. Ragbijaši Sinja najprije su osvojili kup prije šest godina, bio je to prvi trofej u povijesti za neki klub Cetinske krajine, a onda je, pod trenerom i igračem Lukom Lerotićem, kojemu dres treba objesiti za sva vremena negdje na Trnovači, stiglo još pet trofeja: tri osvojena kupa i dvije titule prvaka!
Prošla godina bila je posebno uspješna, Sinjani su uzeli dvostruku krunu, drugi put u povijesti, i tako nastavili dominaciju u hrvatskom ragbiju. U finalu prvenstva pala je splitska Nada (39:12), a u finalu kupa Zagreb (20:7).
Prošla godina ostat će upamćena i po oproštaju Lerotića od sinjskog kluba, Luka je zaključio igračku i trenersku karijeru, otišao u ragbijaške suce, oženio se i posvetio profesiji stomatologa.
Umjesto njega momčad vode sad već legende kluba Marko Grčić i Nikola Pavlović. Uz njih puno je tu igrača koje bi trebalo spomenuti, Sinj daje gotovo pola reprezentacije. A samo selo Gala daje skoro pola momčadi Sinja. Sinjski Galacticosi.
I upravo je to snaga ove momčadi i ovog kluba, što su igrači iz cijele Cetinske krajine. Ima ih iz Gale, Dicma, Brnaza, predsjednik je iz Glavica... Sa svih strana.
Zanimljivi su ti Sinjani, ragbi je u njih gotovo pa obiteljski sport. Nekoliko je familija u kojima se ragbi prenosi s koljena na koljeno, Grčići, Klarić-Kukuzi, Miloši, Brčići, Jukići, Prološčići, Dinarine, Vučemilo-Pavlovići... Valjda nisam koga zaboravio, da se ne naljute.
I stižu nove uzdanice koje će nositi sinjski ragbi godinama. Ivan Prološčić, lumen s medicine, liječnik, pa Mateo Mrvica Jukić, Luka Gudelj...
Momci uzrasta do 16 godina postali su državni prvaci u ragbiju 7, eto koliko je prošla godina bila uspješna, puna trofeja. Zaslužili su Sinjani nominaciju u našem izboru za momčad godine, neka ragbija, neka Sinja!
Milačić ispisao povijest
Od Sinja još ne mičem u ovom tekstu. Samo se prebacujem pedesetak metara dalje na Putu Piketa, s igrališta na Trnovači do košarkaške dvorane, gdje je sad već bivši trener Alkara Damir Milačić kroz 2025. godinu ispisao povijest kluba.
”Ponos Cetinske krajine” imao je sezonu iz snova, nepojmljivu za klub s daleko najtanjim novčanikom u ligi. Alkarov godišnji proračun je na 200 i nešto tisuća eura, dok drugi klubovi barataju i s par milijuna.
I takva košarkaška Pepeljuga, nastavljam priču od zadnjeg puta, svidjela im se, igrala je finale kupa, prvi put doigravanje za prvaka, a posebno lijepo zvuči povijesni iskorak u jedno od europskih natjecanja. Alkar u Europi! Upisala se i prva euro-pobjeda.
Puno je zaslužnih za sve te uspjehe, od uprave, igrača i struke, a među prvima je Damir Milačić koji je i službeno proglašen za trenera godine u Hrvatskoj. Damir je nedavno krenuo drugim putem, ali je ostao vjeran Cetinskoj krajini, u Brnazama je izgradio obiteljsko gnijezdo sa suprugom Suzanom.
Bila je to godina za pamćenje sinjskog sporta, bude li pameti i zajedništva može biti samo još bolje. Ogroman je potencijal Cetinske krajine. Košarkaši i navijači sanjaju povratak u staru Alkarovu dvoranu, sjetite se samo onih nekadašnjih atmosfera u njoj, dok bi ragbijaši svoj klupski dom, da se ne moraju više zimi smrzavati iza utakmica, da se imaju gdje skućiti.
Valjda bude, zaslužili su jedni i drugi, na dobrobit je to cijele zajednice, ne samo ova dva kluba. No, ovo je već pitanje politike i vlasti, lokalne i županijske, tu zapinje. Nisu na istoj valnoj frekvenciji. Iako, jednoglasno usvajanje gradskog proračuna za ovu godinu budi nadu u opće dobro.
Novo Vrijeme nastavilo trofejni niz
Treći dio ove trilogije nominiranih za naše Sportsko ime Dalmacije vodi nas u Makarsku. Naravno, riječ je o futsalu. Novo Vrijeme Apfel brend je hrvatskog futsala, trofejni niz nastavljen je i u prošloj godini.
Pod Biokovo je stigla nova titula prvaka (u finalu pao Osijek Kandit), stigao je i pobjednički trofej Superkupa. Malo se zaštekalo u Ligi prvaka, Novo Vrijeme nije uspjelo u svojoj dvorani proći kvalifikacijsku skupinu.
Ali, sve drugo bilo je vrhunski, s nova dva trofeja na iznimno jakoj futsal sceni. Klub kojega su 1979. godine osnovali makarski srednjoškolci postao je simbol moći i uspješnosti. Za tri godine puni 50 godina postojanja, lijepa je to prilika za odati priznanje ovom velikanu hrvatskog malog baluna.
Svoj glas za najbolje sportaše, sportašice, momčadi, ekipe i trener u Dalmaciji za 2025. godinu možete dati OVDJE.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....