Istočni susjedi se ove nedjelje (opet) masovno okupljaju. Ovog puta na glasačkim mjestima srbijanskih parlamentarnih izbora. Kandidacijskih je lista 18, te smo si dali truda, a i iz malo zanimanja, sve ih proći. Ponajviše listu broj 17 "Albanska koalicija - Koalicioni shqiptar". Ona bi mogla biti iznenađenje, pišu Sportske novosti.
Šalu na stranu, dva su glavna tabora ondje. S jedne strane "Aleksandar Vučić - Ujedinjena Srbija" koju vodi tip koji je već bio i premijer, pa donedavno predsjednik. Sad bi opet želio biti premijer. Druga je pak Studentska lista - Studenti pobjeđuju". Lakovjerni drže kako između ova dva tabora postoje bitne razlike. Na unutarnjopolitičkoj sceni vjerojatno i da, ali ona nas niti ne zanima. Međutim na vanjskopolitičkoj baš i ne.
Studenti naime također jasno poručuju da je "Kosovo Srbija", postoji odbojan stav prema NATO-u, ali ne i prema Rusiji, dok glede velikosrpske agresije na Hrvatsku i kod njih postoji stav da je to bio nekakav "građanski rat u Hrvatskoj". No, zato je naša oslobodilačka vojnoredarstvena operacija Oluja i za studente "pogrom Srba". Ovo je vrlo važno znati kako bi se razbile neke iluzije u dijelu hrvatske javnosti. U konačnici, na posljednjem predizbornom skupu tih istih studenata u Beogradu, uz uzdignuta tri prsta, orio se višekratno iz zvučnika "Marš na Drinu". Nama u Hrvatskoj - dovoljno.
Poznato nam je kako se radi o istina pjesmi staroj više od 100 godina, iz doba 1. svjetskog rata, ali još nam je više znano i u sjećanjima kako je isti taj "Marš na Drinu" odjekivao sa srpskih tenkova i oklopnih transportera u Vukovaru, Škabrnji ‘91. i drugdje po tada napadnutoj nam domovini. Ne pate dakle baš svi u nas od kolektivne amnezije.
Gdje je u tomu svemu sport i sportaši? Kao i u mnogim državama, pa i razvijenim demokracijama, a ne samo na Balkanu, političke stranke poradi probitka i glasova rado će na izborima koketirati s nekim poznatim osobama. Od glumaca, pjevača pa do sportaša. Iznimka u tom pogledu nisu ni ovi izbori u Srbiji, ali ipak baš nekog jako velikog broja sportaša, posebno ne poznatih, nema na izbornim listama. Daleko najpoznatiji je nekadašnji košarkaš Dejan Bodiroga (53), predsjednik Eurolige. Od prvog je dana prosvjeda istaknuta osoba koja oponira Vučiću, te se nalazi na popisu Studentske liste, na 24. mjestu. Na ovoj listi, ali znatno niže je i Mihail Dudaš (36), bivši desetobojac, prije 10 godina brončani na EP u Amsterdamu. Ondje je izvjesna karatistica Tatjana Petrović Ropret. Studente podupire javnim istupima i Aleksandar Đorđević, bivši košarkaš i izbornik Srbije...
Na popisu Vučiću odanih, od sportaša je najpoznatije ime i opet jedan košarkaš. Na 19. mjestu je Željko Rebrača (54) koji je bio zastupnik i u dosadašnjem sazivu tamošnjeg parlamenta. U košarkaškoj karijeri je igrao za Partizan, Panathinaikos, ali i u NBA-u (Detroit, Atlanta, LA Clippers). Bio je reprezentativac, svjetski prvak 1998. i dvaput europski prvak, 1995. i 1997., te srebrni na OI u Atlanti ‘96. Bodirogin suigrač. Uz sport je donekle vezana i Sanja Džajić, kćerka Dragana Džajića, jednog od najboljih tamošnjih nogometaša u povijesti.
Ono što je ipak indikativno, na popisu Vučićevih istomišljenika nismo našli Aleksandra Šapića, nekoć odličnog vaterpolista, sada gradonačelnika Beograda, ali i gazde Vaterpolskog kluba Novi Beograd koji je prošle sezone u dva mjeseca smijenio tri trenera, pa između ostalog i sam bio trenerom!? Nije tajna da je on Vučićev čovjek, ali pretpostavljamo da bi mu ipak bio malo poveći uteg zbog svoje kontroverznosti. Prije mjesec dana Šapić je na ulici udario šakom u glavu ženu (slomio joj nos, navodno i čeljust), koja je oporbena zastupnica u Gradskoj skupštini. Jamačno se osjećao ugroženim. Događa se to među Srbima često. Da su ugroženi.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....