Ovih dana sportski svijet se prisjeća Roberta Enkea, njemačkog vratara, koji bi danas imao 48. godina. No, kobna bolest je bila jača od njega. Karijera mu je bila ispunjena vrhunskim obranama i usponima, ali i teškim životnim tragedijama koje su ga na kraju odvele do kobnog čina.
Rođen je 24. kolovoza 1977. godine u Jeni, a svoje prve korake u nogometu napravio je u lokalnom klubu Carl Zeiss Jena. Talent i radna etika brzo su ga izdvojili pa je 1999. godine postao član portugalske Benfice gdje se nametnuo kao jedan od najboljih vratara lige.
Njegove obrane privukle su pažnju velikih klubova pa je 2002. godine prešao u Barcelonu, no ondje se nije uspio afirmirati. Kasnije je branio i za Fenerbahče te na posudbi za Tenerife, da bi 2004. godine stigao u Hannover, klub u kojem je proveo svoje najplodnije i posljednje godine karijere. Enke je bio i reprezentativac Njemačke, upisao je osam nastupa i bio ozbiljan kandidat za mjesto prvog vratara na Svjetskom prvenstvu 2010. u Južnoj Africi.
Smrt dvogodišnje kćeri
No, iza uspješne sportske karijere skrivala se duboka osobna bol. Godine 2006. njegova kći Lara, rođena s teškom srčanom manom, preminula je u dobi od samo dvije godine. Enke se s tragedijom borio na način da je već za 6 dana ponovno stao na gol. Neshvatljiva je bila borba u tišini njegove intime u tim trenucima da se samo povratkom u aktivnosti mogao othrvati stalnom pritisku surove stvarnosti. Tri godine poslije on i supruga su usvojili Leilu.
- Vrlo smo sretni i zahvalni što je ovaj mali čovjek ušao u naše živote - kazao je tada Enke, no to, kasnije, nije bilo sasvim dovoljno da se zatomi ranija tragedija.
Enke je godinama vodio bitku s depresijom, često skrivajući svoje stanje od javnosti i suigrača, bojeći se stigme i gubitka karijere. Dana 10. studenoga 2009. godine, nakon treninga s Hannoverom, donio je odluku da okonča svoj život.
Kako je bio ugašenog mobilnog telefona, suradnici su upozorili na izostanak njegovu suprugu i policiju. Nitko dakako nije bio ni blizu pretpostavke kako je Enke parkirao Mercedes u slijepoj ulici, od vlastite kuće udaljen najviše 2 i pol kilometra, u mjestu Neustadt am Rübenberge, i nasipom krenuo na željezničko križanje. Malo nakon 18 sati, brzinom od 160 kilometara na sat stigao je vlak iz njemačkog Bremena, na putu za Hannover, i odnio život iz Enkea.
Simbol borbe
Strojovođa je u posljednji trenutak primjetio čovjeka na tračnicama, usudio se kasnije reći istražiteljima ... možda čak i prepoznao njemačku nogometnu legendu. Svejedno ... Kasno.
Iza sebe je ostavio oproštajno pismo. Vijest o njegovoj smrti šokirala je nogometni svijet, a tisuće navijača, suigrača i sportskih djelatnika došlo je na stadion Hannovera odati mu počast. Njegova tragična priča ostala je trajno upozorenje o važnosti brige za mentalno zdravlje sportaša. Danas se Robert Enke pamti ne samo kao vrhunski vratar, već i kao simbol borbe s nevidljivim teretima koje mnogi nose u tišini.
Njegova supruga Teresa danas vodi Fondaciju Roberta Enkea koja se bavi podizanjem svijesti o depresiji i mentalnom zdravlju, pružanjem pomoći sportašima i njihovim obiteljima te podrškom djeci oboljeloj od srčanih bolesti, a cilj joj je razbijanje stigme i omogućavanje bolje dostupnosti liječenja.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....