Anatolij Kudrjavcev, zvani Tolja s pseudonimom Žbirac pisao je u Pometu rubriku „povist Splita šćeto – neto”. I rado smo ga čitali, gutali svake subote. Inspirira nas da vas povedemo ovom zgodom 100 godina unatrag nekim drugim putem, a da nije sve samo Hajduk. Jest blizu Hajduku, sve je to povezano nekom čudnom niti i tajnom vezom, ali sada dodiruje nadasve glazbu, te romantiku življenja starog Splita.
Ova priča ima veze s Hajdukom koliko i Ivo Tijardović ima veze s „bijelima”. Tema je što se kaže – rubna, uskoro je 100 godina praizvedbe Kraljice lopte, operete koju je slavni splitski i hrvatski skladatelj skladao u čast Hajduka za 15. rođendan „bijelih”. A storija je nadasve – splitska...
Malo okolišamo, jer zapravo otkrivamo obiteljsku polu-tajnu, pa ne žurimo, pišemo vam polako, a i vi polako čitajte.
Dakle, ovih dana, točnije 14. siječnja 1926. godine Tijardović je predstavio svoju operetu Mala Floramye, evo točno 100 godina, čitavo stoljeće je za nama.
Opereta i interpreti glavnih uloga Zlata Radica, Noe Matošić i Branko Kovačić stekli su brzo veliku popularnost, a nakon nekoliko mjeseci, 28. kolovoza iste te 1926. Tijardović je promovirao još jednu operetu, bila je to Kraljica lopte, praizvedba je bila na tadašnjem Hajdukovu igralištu.
Sigurni smo da će Hajduk znati obilježiti 100 godina od svoje operete.
A ono što želimo kazati i ovom prigodom otkriti jest osnovana sumnja da je mala Floramye zapravo Flora Gazzari, moja teta...
O toj se temi nije baš govorilo u obitelji, da budemo precizni teta Flora je svekrva sestre moje majke, utoliko smo svojta...
Udala se Brajević, a negdje u zraku je bilo da bi baš ona u mladim danima mogla biti ta inspiracija velikom skladatelju.
Priča ide ovako, objavljena je nedavno na fejsu. Plinarska ulica, dakle. Nema Splićanina koji ne zna za ovu ulicu i malo tko ne zna da je tu bila prva Hajdukova baraka, čiji je vlasnik bio izvjesni Jeras, pa su je Varošani zvali Jerasova baraka. Pola barake je prepustio Hajduku za svlačionicu, a u drugoj polovici je držao građevinski materijal.
Ivo Tijardović je ka‘ momak živio na dnu Plinarske, u kući gdje je do nedavno bila mesnica. U susjedstvu je živjela lijepa, mlada djevojka koja se zvala Flora, u koju je Tijardović bio zaljubljen...
I sad mi nastavljamo: istini za volju, od naše none Flore nikada nismo eksplicitno čuli ovu priču, ali jesmo uokolo, a previše smo imali poštovanja da je pitamo jeste li vi ta Floramye?!
Međutim, neke stvari se baš poklapaju: u blizini kazališta je bila kuća Gazzari, kasnije srušena u ratu, pa se sve ovo zacijelo doista odnosi na našu tetu, nonu Floru. Tu je živjela kao djevojka, u susjedstvu s Ivom Tijardovićem, a slažu se i godine. Flora je, k tome, bila puno lijepa cura i ricaste kose.
- O, Floramye, moja rico mala...
Tijardović je operetu skladao, a Flora je uskoro postala gospođa Brajević, sina Ivana dobila je 1927. godine. I sve ostalo je povijest.
Na stotu godišnjicu Male Floramye možda smo otkrili da je to – Flora Gazzari. Skladateljeva muza otprije ravno 100 godina, a kakvog li čuda, u djeliću familije šofera vašeg vremeplova.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....