Nicholas Caglioni (43) u mirovini je već skoro sedam godina. Riječ je o talijanskom vrataru koji nije toliko poznat van matične zemlje, ali njegova priča unutar Italije privlači posebnu pažnju.
Caglioni je većinu karijere proveo igrajući u talijanskim nižim ligama, primarno u Serie B i C, dok je u Serie A igrao za Messinu. Iako je najviše utakmica odigrao za klubove poput Feralpisalòa i Leccea, upravo mu je razdoblje od godinu i pol dana u Messini obilježilo karijeru - pišu Sportske novosti.
Tada je dobio zabranu igranja na dvije godine zbog konzumacije kokaina. Taj trenutak mu je zauvijek promijenio život te, kako je sam više puta istaknuo, uništio karijeru.
Svoju stranu priče pojasnio je za renomirani talijanski list Gazzetta dello Sport.
- Gadi mi se, gotov sam s tim. Više ni ne gledam utakmice. A iskreno, dosadio mi je i život profesionalca danas. Shvatio sam to još u Salòu, u Serie C: videoanalize, dijetetičar, nutricionist, psiholog… Sve je to više nalikovalo klinici nego nogometu - započeo je Talijan u negativnom tonu o modernom nogometu.
Od nogometa se odavno oprostio, ali nezgodan životni put nije mu omogućio da za vrijeme igračkih dana osigura egzistenciju. Zato je danas vozač kamiona te u tom poslu pronalazi spas.
- To je bio posao mog oca. Nakon covida položio sam vozački i krenuo tim putem. Vozim po Italiji i Europi: od Nembra, gdje živim, malog mjesta u pokrajini Bergamo, pa do Lyona i Njemačke, ali i juga Italije. Uglavnom prevozim hranu. Vožnja me opušta.
Pravih financijskih problema, ipak, kako on tvrdi, nema:
- Ne, baš suprotno. Nikad nisam zarađivao bogznašto, jasno, ali nisam ni rasipao novac - rekao je pa pojasnio kako izgleda njegov radni dan:
- Vozim najmanje osam do deset sati dnevno. Na putu sam od ponedjeljka do petka, a onda se vratim kući provesti vrijeme sa svojim dvogodišnjim sinom. Život nogometaša mi uopće ne nedostaje.
Nitko ne može pobjeći od nostalgije i pogleda na prošla vremena pa tako ni Caglioni koji ih se sjeti:
- S vremena na vrijeme. Sjetim se priprema, zafrkancije, raznih anegdota. I naravno, žaljenja vezanih uz moju priču.
Razgovor je zatim krenuo u smjeru onog "slona u sobi" zbog kojeg su svi koji su čuli njegovu priču htjeli saznati detalje iz prve ruke. Caglioni je pao na doping-testu nakon utakmice protiv Catanije u veljači 2007. godine.
- Ni danas nisam shvatio. Igrali smo 11. veljače zbog smrti inspektora Filippa Racitija. Bili smo tri dana u karanteni prije utakmice, shvaćate koliko je to bilo apsurdno… 11. ožujka, nakon Chievo – Messina. Obranio sam penal Pellissieru, bio sam kod kuće s roditeljima i spremao se izaći. Nazvao me sportski direktor Argurio: ‘Pozitivan si na kokain.’ Rekao sam: ‘Ma zezaš me?’ Uhvatio me potpuni napad panike.
Razlog zašto bivši vratar smatra da je njegova sudbina nepravedna jest taj što tvrdi da kokain nikad nije uzimao.
- Nikad. Volio sam izlaziti kao i svaki normalan dvadesetogodišnji nogometaš, naravno, ali to nikad nisam dirao.
Na upit kako objašnjava pozitivan nalaz i jesu li uzorci možda bili zamijenjeni, rekao je:
- Možda sam nekome smetao. Ne znam, ali nešto se dogodilo. Bio sam cimer Marca Storarija. Govorio je da sam mu kao brat i da nikad ne bih napravio nešto takvo. Najapsurdnije je što bih, da sam priznao krivnju, dobio šest mjeseci i priča bi završila. Ali bio sam i ostao nevin, zato sam odlučio ići na sud.
Nameće se pitanje nakon toga je li tražio kontrolnu analizu?
- Naravno, ali mene nikad nisu ni pozvali. Jedino objašnjenje koje imam jest da sam bio nezgodan: upravo sam produžio trogodišnji ugovor, uvijek sam govorio što mislim, bio sam direktan, spontan, iskren. I baš tada se, gle čuda, dogodilo ovo. A ima još nešto… Doping-kontrole biraju se nasumično. Mene su izvukli četiri puta zaredom. Čudno, zar ne? Imao sam 21 godinu, postao sam standardan u momčadi. Uništili su mi karijeru.
Sve se to dogodilo dok je imao svega 11 nastupa u elitnom razredu talijanskog nogometa.
- Možda je trebalo zaštititi nekoga poznatijeg.
Život nakon suspenzije bio je težak:
- Igrao sam mali nogomet za klub iz svog mjesta, kao napadač, i svakodnevno trenirao. Ali u Serie A se više nikad nisam vratio. Mnogi su mi okrenuli leđa, čak i ljudi koji su prije stalno bili uz mene. 2009. sam se vratio u Pro Patriju, u Serie C. I od tada sam stalno igrao, čak i u Serie B: Modena, Crotone, Lecce, Feralpi, Salernitana. Tamo smo izgubili finale doigravanja za ulazak u Serie B s momčadi bez novca, bez plaća, gdje smo mladima pripreme plaćali iz vlastitog džepa. Protiv Verone, u finalu, kao čovjek iz Bergama pokazao sam majicu s natpisom ‘Mrzim Veronu’. Kaznili su me i suspendirali. Nikad me nije bilo briga.
Zbog svega toga je i nakon suspenzije ulazio u probleme:
- Nakon suspenzije stalno su me, slučajno naravno, izvlačili za doping-kontrole. Jednom su trojica ušla na teren i ponašala se prema meni kao prema kriminalcu.
A da se sve to nije dogodilo, Caglioni smatra da bi mu karijera izgledala vidno drugačije:
- Ostao bih u Serie A. Kad je 2007. Storari otišao u Milan, jedna mi je osoba iznutra rekla da su Rossoneri zapravo htjeli mene - rekao je Talijan dok je posebnim riječima govorio o momčadi Messine za koju je igrao:
- Plašili smo sve redom, s Muttijem kao vođom. Danas bismo s tom momčadi igrali Europu.
Zanimljivo je i to da je Caglioni za trenera imao tada vrlo mladog Massimiliana Allegrija:
- U Aglianeseu, u Serie C2, sezona 2003./04. Imao sam dvadeset godina, ali bio sam mu kao kumče. Govorio je: ‘Teško onome tko dira Nicholasa.’ Gianluca Sordo nam je pričao kako je jednom ostavio mladenku pred oltarom. A onda bi se dva sata kasnije sam dovezao autom u karantenu. Kad sam igrao za Aglianese, javio se Cagliari. ‘Idi u Milano, Cellino te želi’, rekao mi je Allegri. U hotelu sam čekao barem deset sati. Nikad se nije pojavio.
Za kraj razgovora potvrdio je kako je danas ponovno sretan i miran:
- Apsolutno. Više ne osjećam ljutnju, tako je kako je. Ali kokain nikad nisam dirao.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....