Pokop dragog i nadasve poštovanog šjor Ante Duplančića bit će u utorak u podne, na splitskom groblju Lovrinac. Uvjereni smo da će to biti mnogoljudni ispraćaj kakvog veličina lika i djela starog Splićanina o‘ kolina i zaslužuje.
Već smo ispratili erudita i sveznadara, svestranog čovjeka u svakom pogledu s toplim riječima koje su vam, nadamo se, takle srce i dušu, ali toliko još toga se može reći, ispričati...
Šjor Ante je rođen u svojim Duplančića dvorima u Radunici u Splitu 13. rujna 1939. godine kao deveto dijete u oca Blaža i majke Hildegard, djevojački Carminatti.
Bio je i pjesnik, njegov Picaferaj u izvedbi Olivera Dragojevića kao unikatno pjesničko djelo nagnao je Miljenka Smoju da o Anti Duplančiću napiše da kao svaki pravi pjesnik i treba napisati jednu jedinu, ali pravu, upečatljivu pjesmu, pa da bude kao Jesenjin ili Baudelaire...
Kolega Siniša Vickov nas podsjeća da napišemo kako je šjor Ante neko vrijeme bio i direktor ACI marine, u pauzi između nogometnih i novinarskih zadataka i izleta.
Pučku školu i Klasičnu gimnaziju završio je Ante Duplančić u Splitu, a studij romanistike apsolvirao je u Beogradu 1963. godine.
No, nas s ove pozicije više zanima kako je to bio junior Hajduka, u momčadi koja je 1958. godine osvojila osobito poznati turnir Kvarnerska rivijera u Rijeci.
Svladali su „bijeli” i Rijeku i Dinamo, za Rijeku su igrali Marijan Brnčić i Vladimir Lukarić, a za Dinamo primjerice - Zorislav Srebrić!
U polufinalu je Hajduk svladao Dinama sa 6:2, a u finalu Rijeku sa 1:0 i strijelac jedinog gola bio je – Ante Duplančić!
U finalu je sudac, inače poznati naš internacionalac talijanskog imena Ezio Damiani iz Zagreba isključio Vastića i Lukarića. Damiani je, nota bene, poput Lea Lemešića bio pozivan od Talijana da im pomogne i sudi derbije njihova prvenstva, serie A.
Zanimljiva je ta šampionska postava Hajduka: Boris Popović, Mate Becić, Ratko Matošić, Ante Duplančić, Ferante Colnago, Vinko Cuzzi, Bogdan Vastić, Pave Garov, Boran Bego, Srećko Kilić, Zvonko Bego.
Barba Luka Kaliterna, kojega je šjor Ante obožavao, znao je reći, a po riječima i uspomenama samog Ante:
- Deset iz Splita i jedan iz Kaštil, to je prava spiza za bili maštil!
I ta se pjesmica odnosi baš na ovu momčad. Deset je Splićana, a iz Kaštil je – Bogdan Vastić!
Nailazimo, dakle, na mnoga poznata imena u postavi. Na primjer, centarfora je igrao Boran Bego, zvani Kubala, treći brat Bego darovitiji od legende Ive i reprezentativca Zvonka. Borana je ozljeda udaljila od baluna i prve momčadi, a čim je imao nadimak Kubala znate da je bio vanserijski meštar. Pravi Kubala, Ladislav, bio je Slovak iz Mađarske koji je igrao za Barcelonu i Španjolsku i bio je i legendarni umješni nogometaš i potom selektor Španjolske; primjerice u majstorici protiv Jugoslavije 13. veljače 1974. godine u Frankfurtu, vrijednoj plasmana na Svjetsko prvenstvo u SR Njemačkoj, 1:0 za „plave”, Kubala je sjedio na klupi „furije”.
Vinko Cuzzi, izuzetni je kasnije kapetan i funkcioner Hajduka, te svakako reprezentativac Jugoslavije, a Ferante Colnago bio je kasnije poznatiji kao funkcioner „bijelih”, premda je i sam bio prvotimac šezdesetih.
Bogdan Vastić, otac je Ivice... Pa Pave Garov, kasnije stoper, igrao je i za Hajduk i za Zagreb. A izuzetni talent bio je Srećko Kilić koji je kasnije postao profesor atomske fizike i ostavio se baluna usred sjajne perspektive. Možete mislit kad je nosio broj 10.
Ako bismo ih nogometno klasificirali broj 1 bio je Zvonko Bego, reprezentativac, zlatna olimpijska medalja 1960. godine u Rimu, završio je srednju umjetničku školu; za njim Vinko Cuzzi, diplomirani pravnik, sudac, pa Pave Garov ekonomist i Ferante Colnago, ugledni bankar u Jugobanci.
Bogdan Vastić, otac Ivice, reprezentativca Austrije kasnije je profesionalno igrao za Sarajevo. Ostali se nisu omirisali prve momčadi „bijelih”, vratar Boris Popović bio je stomatolog zubni tehničar, Mate Becić pravnik igrao je za Olimpiju iz Ljubljane i bio sudac Općinskog suda u Kranju, Ratko Matošić završio je tada popularni ŠUP, Školu učenika u privredi, Boran Bego Kubala bio je pitur, bojadisar...
Trener je bio Ive Radiovniković, sam po sebi legenda, bio je prvotimac i Hajduka, ali i Bologne gdje je bio zajedno s Bernardom Bajdom Vukasom.
I naš šjor Ante, turistički vodič Splitom za francusko govorno područje, u half-liniji Hajduka, osvajača omladinskog turnira.
Inače, te je godine Kvarnerska rivijera odigrana u posebnom ozračju, za vrijeme Svjetskog nogometnog prvenstva u Švedskoj na kojem se pojavio mladi 17-godišnji Pele i Brazil je po prvi put ponio titulu svjetskih prvaka. Posebno ozračje bilo je nadasve zbog toga što je Rijeka taman postala prvoligaš i sve utakmice je pratila je iznimna fešta. A Hajduk najbolji, Kvarnerska rivijera bila je uvijek poseban izazov „bilim tićima i repcima”.
U spomen na Antu Duplančića,...
PS. I još jedna poveznica. Vinko Cuzzi, suigrač iz juniora, koji je za šjor Antu bio i ostao najbolji desni bek Hajduka svih vremena, bolji od Vilsona Džonija i Darija Srne, podigao je Kup Maršala Tita, prvi Hajdukov kup 1967. na Starom placu, iste godine kad je Oliver otpjevao šjor Antina Picaferaja na Splitskom festivalu na Prokurativama.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....