U ljeto 1978. Nizozemska je ponovno stigla na prag nogometne besmrtnosti. Četiri godine nakon poraza u finalu od Zapadne Njemačke, ‘Oranje‘ je u Argentini opet igralo finale Svjetskog prvenstva. I opet je izgubilo. Ovaj put od domaćina Argentine, nakon produžetaka i jedne od najnapetijih utakmica u povijesti Mundijala.
Ali cijeli turnir pratilo je jedno pitanje koje nikada nije nestalo iz nizozemskog nogometa: gdje je Johan Cruyff?
Najveći igrač svoje generacije, čovjek oko kojeg se vrtjela cijela filozofija “totalnog nogometa”, odlučio je ne putovati u Argentinu. U trenutku kada je Nizozemska vjerovala da može postati prvak svijeta, njen najvažniji igrač ostao je kod kuće.
I upravo zato njegov izostanak godinama je prerastao sport. Postao je misterij.
Jedni su tvrdili da se posvađao sa savezom zbog sponzorskih ugovora. Drugi su vjerovali da je odbio igrati iz moralnih razloga, kao protest protiv argentinske vojne hunte i režima generala Jorgea Videle. Ta teorija dugo je bila najpopularnija jer se savršeno uklapala u Cruyffov imidž buntovnika i čovjeka koji nikada nije pristajao na autoritete.
Godinama su kružile i priče o lošoj atmosferi unutar reprezentacije. Nizozemska generacija sedamdesetih bila je briljantna na terenu, ali iza kulisa često podijeljena. Cruyff je imao ogroman utjecaj u svlačionici, a mnogi su vjerovali da su sukobi među igračima i neslaganja sa savezom također igrali određenu ulogu u njegovoj odluci. Uz sve to, nizozemski tabloidi tada su raspirivali i glasine o navodnoj aferi jednog reprezentativca sa suprugom suigrača tijekom priprema, što je dodatno pogoršalo atmosferu i stvorilo osjećaj kaosa unutar momčadi. Kako je vrijeme prolazilo, svaka nova teorija samo je dodatno povećavala mit oko njegova izostanka.
Prava istina izašla je tek desetljećima kasnije.
Pokušaj otmice
Cruyff je u razgovoru za Catalunya Radio prvi put otvoreno priznao da su on i njegova obitelj krajem 1977. bili žrtve pokušaja otmice u Barceloni. Skupina naoružanih ljudi upala je u njihov stan, vezala njega i suprugu pred djecom te im prijetila pištoljima.
"Morate znati da sam pred kraj igračke karijere ovdje imao velikih problema. Netko mi je držao pušku na glavi, mene i suprugu vezali su pred djecom u našem stanu u Barceloni", rekao je Cruyff.
Napadači ih na kraju nisu uspjeli oteti, ali posljedice su ostale duboke. Cruyff je govorio kako su njegova djeca mjesecima išla u školu uz policijsku pratnju, kako su policajci spavali u njihovoj kući i kako je na utakmice odlazio s tjelohraniteljem.
"Takve stvari promijene čovjekov pogled na život. U nekim trenucima postoje važnije stvari od nogometa", kazao je legendarni Nizozemac.
U tom trenutku Cruyff više nije razmišljao samo kao nogometaš. Bio je suprug i otac troje djece, čovjek kojem je privatni život preko noći postao važniji od najveće pozornice svijeta. Nogomet, koji mu je godinama bio centar života, prvi put je pao u drugi plan.
Njegovi prijatelji kasnije su pričali da je nakon tog događaja postao puno oprezniji i zatvoreniji. Iako je prema van i dalje djelovao samouvjereno i dominantno, ljudi bliski obitelji govorili su da je trauma ostavila dubok trag. Cruyff je tada već bio jedna od najvećih sportskih zvijezda svijeta, ali upravo ga je ta slava učinila metom.
Kada je objavio da neće igrati u Argentini, dio nizozemske javnosti za odluku je okrivio njegovu suprugu Danny Coster. Priče o njezinom velikom utjecaju na Cruyffa dodatno su se proširile nakon memoara njegova prijatelja i bivšeg suigrača Carlesa Rexacha, u kojima se tvrdilo da je obitelj često imala presudnu riječ u njegovim odlukama.
Podjele i kaos
Te priče dodatno su hranile stare glasine o atmosferi unutar reprezentacije 70-ih godina. Nizozemska je tada imala možda i najtalentiraniju generaciju u svojoj povijesti, ali i momčad prepunu ega, podjela i kaotičnih odnosa. Cruyff je bio apsolutna zvijezda te generacije, nedodirljiv i na terenu i izvan njega. Neki suigrači nikada mu nisu otvoreno zamjerili odluku, ali razočaranje je postojalo. Mnogi su vjerovali da je upravo 1978. bila najveća prilika generacije da konačno osvoji naslov svjetskog prvaka.
Ipak, sam Cruyff godinama je odbijao ulaziti u tračeve i objašnjavati privatni život. Tek kasnije jasno je dao do znanja da ljudi nikada nisu razumjeli koliko je traumatičan bio događaj u Barceloni.
"Htjeli smo stati, živjeti malo mirnije“", rekao je.
Nizozemska je i bez njega stigla do finala. Rob Rensenbrink pogodio je vratnicu nekoliko sekundi prije kraja regularnog dijela protiv Argentine i centimetri su dijelili Oranje od naslova svjetskog prvaka. Upravo zato priča o Cruyffovom izostanku nikada nije završila. U Nizozemskoj i danas postoji uvjerenje da bi s njim sve završilo drukčije.
Mnogi nizozemski navijači i danas smatraju da je upravo taj trenutak najveće "što bi bilo kad bi bilo" pitanje njihove nogometne povijesti. Cruyff nije bio samo najbolji igrač momčadi - bio je simbol cijelog identiteta nizozemskog nogometa. Njegova prisutnost mijenjala je način na koji je momčad igrala, razmišljala i djelovala pod pritiskom.
Novinar Maarten Wijffels jednom je rekao:
"Da je igrao, mogli smo osvojiti Svjetsko prvenstvo. S njim bismo bili puno jači. Ljudi su tada bili silno razočarani što nije otišao."
Cruyff se nakon toga polako udaljavao od reprezentativnog nogometa, ali njegova legenda nastavila je rasti. Kao trener Barcelone kasnije je stvorio temelje modernog kluba i filozofije koja će desetljećima dominirati europskim nogometom.
Ostale priče iz našeg serijala "Odbrojavanje do SP-a" pročitajte OVDJE.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....