Drugi dan Split Sports Festivala donio je nove razgovore s vrhunskim sportašima. Prvi panel pod nazivom „Beyond the game – izazovi profesionalnog sporta – iza reflektora” na pozornicu je doveo Barbaru Đinović, Juru Marelju, Dina Sinovčića, Ivana Balića, Boštjana Nachbara, Roberta Malnara i Roka Lenija Ukića.
- I dalje treniram, ali ne tako intenzivno kao prije. Manje je i putovanja. Svi me pitaju hoću li na Olimpijske igre u Los Angelesu. Još uvijek nemam konačni odgovor, ali kako vrijeme prolazi sve više naginjem prema tome da ipak neću. Mislim da je to – to. Ali uvijek ostavljam prostora za promjenu – govorila je naša zlatna olimpijka Đinović proslavljena pod djevojačkim prezimenom Matić.
Paraolimpijac Sinovčić podijelio je iskustva sportaša s invaliditetom.
- U nekim stvarima nam je teže, a u nekima smo jednaki s ostalim sportašima. Naravno da se za parasportaše uvijek može učiniti više što se tiče dostupnosti terena, prilagođenosti osobama s invaliditetom. Ali stalno se radi na tom pitanju, tako da mislim da situacija postaje sve bolja.
Svoja iskustva s početka karijere podijelio je i legendarni splitski rukometaš Ivano Balić.
- Od 20 do 22 sata navečer smo trenirali na vanjskom betonskom igralištu. To je bilo jedino vrijeme kada smo se mogli skupiti zbog škole i obaveza. Patila je nekad škola, ali preživjeli su roditelji to. Meni je samo bilo važno da igram rukomet. Ništa drugo mi nije bilo važno. Kad si dijete ne razmišljaš puno o uvjetima. Bitno je da je dobra ekipa i da se dobro osjećaš. Danas pokušavam biti bolji trener nego što sam ih ja imao. Pokazujem više razumijevanja, ali disciplina mora postojati.
Riječ je imao i trener vaterpolista Jadrana Jure Marelja koji je ponudio zanimljivo viđenje aktualne situacije u sportu.
- Ne želim stigmatizirati sve mlade. I ja sam nekad svojim trenerima izgledao glupo. Tako i meni danas nekad izgleda moj sin. Mladi su „stradali” zbog tehnologije. Ipak, glavna prednost je to što ih možeš kontrolirati. Prije je nas bilo jako teško zaustaviti. Mentalitet sportaša je poseban. Utjecat na to ih može dovesti dop vrhunskih rezultata. Mi u Jadranu smo pokazali da se to može.
Kako se nositi sa svim izazovima koje profesionalna sportska karijera nosi pojasnio je bivši košarkaš Roko Leni Ukić.
- U sportu se stvari događaju jako brzo. Jedna sezona u sportu je kao sedam, osam godina rada u nekoj drugoj branši. Nitko ne priprema za pritisak, sve dobro i loše što karijera nosi. Treneri ti mogu pomoći nekim savjetom, ali sve te zatekne i moraš se sam snaći. Konkurencija je ogromna. Ako ne napraviš ti, netko će drugi. Kako sam ja uspio nemam pojma, a da mi netko ponudi sve ponovno, nema šanse da bih prihvatio – priznao je Ukić.
Nekadašnji slovenski košarkaš Boštjan Nachbar direktor je Udruge igrača Eurolige.
- Puno je problema s kojima se igrači nose. Svaka generacija je drukčija. Najviše se priča o odmoru između utakmica jer je kalendar pun. Ugovori su kratki i svaka utakmica je najvažnija da bi mogao dobiti novi ugovor. To su stvari koje ljudi ne vide, ali pritisci su veliki. Najčešće zovu u vezi kašnjenja plaća. Pa onda i ozljede, kada igrači nisu sigurni u informacije koje su dobili od klupskih liječnika.
O tome koliko se današnji sport oslanja na tehnologiju govorio je Roberto Malnar, zastupnik tvrtke Technogym u odjelu "Solutions Manager Health, Corporate & Performance".
- Danas prodaješ statističke brojke, a ne igrače. Više ne možeš vidjeti kako je driblao Prosinečki ili neki sličan igrač. To možeš gledati samo na You Tubeu. Sve ide prema tome da igrači budu što više statistički učinkoviti. To je neminovnost današnjice. Tehnologija jako pomaže što se tiče ozljeda. Danas se može pomoću umjetne inteligencije vidjeti i predvidjeti u kojem je stanju pojedini mišić. I tako se predviđaju ozljede, odnosno može se napraviti prevencija.
Balić se osvrnuo na stanje u današnjem rukometu.
- Danas se igra bez puno mozga. Trči se u leđa i nastoji zabiti gol više. Meni se to baš i ne gleda. Ne sviđa mi se to i zato ne gledam više rukomet često, koliko bih trebao. Prije to bila borba gladijatora u kojem si protivnika morao nadmudriti. Meni se to više sviđalo. Danas je to samo „trči – pucaj”. Kako bi se snašao danas? Ima igra sedam na šest, pa neka se netko zamijeni – našalio se Ivano.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....