Već drugu sezonu pratimo Ligu prvaka u drugačijem ruhu. Umjesto grupne faze, sada je tu ligaški sustav, točnije "švicarski model"... Iako, ovo baš i nije onaj pravi "švicarski model" koji se koristi u šahu, ali to je nebitno...
Sada se dva kluba mogu susresti samo jednom i igraju dvije utakmice više nego u grupnoj fazi, što u teoriji znači veću napetost do samog kraja i veći broj međusobnih susreta između najjačih ekipa, od kojih je svaka važna.
No, to s druge strane istovremeno znači sveopću konfuziju za fanove i "razvodnjeni" doživljaj, jer više nema situacije u kojoj dok gledate jednu utakmicu istovremeno pogledavate na rezultat one druge iz te skupine, kako biste vidjeli je li Barcelona možda u potencijalnom problemu ako ne pobijedi.
Sada je to samo gomila utakmica različitih stupnjeva atraktivnosti u kojima se ništa ne zna sve tamo do početka sljedeće godine, a koja neodoljivo podsjeća na koncept regularne sezone u američkim sportovima, u kojem je svaka utakmica važna, ali nijedna zapravo nije baš toliko važna.
Promjena koncepta bila je samo prvi korak UEFA-e ka totalnoj amerikanizaciji elitnog europskog nogometa, a raskidi partnerstava koji sežu desetljećima unatrag, predstavljaju konačni oproštaj od onog doživljaja Lige prvaka kakav smo poznavali.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....