Izet je baš svaki dan sjedio na svom mjestu u Lutvinoj kahvi, drevnom čaršijskom lokalu u kojemu počinje i završava Andrićeva čuvena "Travnička hronika". Za tu je kahvu austrijski princ Rudolf Habsuburški gostioničaru onomad ostavio dukat. Kad je ono Austrija vladala Bosnom.
U toj istoj gostionici, lanjske smo zime upoznali Izeta. Nalić mu je prezime. Pričao nam je o Ćiri Blaževiću, najboljem jaranu još iz onog vakta kad su mladi bili. Djeca! Lopte igrali zajedno u "Borcu".
- Isto što je Ćiro bio u onom "Čarliju" u Zagrebu, tako ti je moj dedo u Lutvinoj kafani: svaki dan, zadnjih dvadeset godina sigurno. Ni korona ga, bolan, omela nije!
Tako nam je o svom dedi - Grmalj ga zvali u čaršiji - istog onog dana, lani u februaru, govorio Izetov unuk Damir Hasanković:
- Robus...
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....