Velika tuga u regiji, preminuo najstariji navijač Sarajeva; s vlastitog vjenčanja je otišao na utakmicu, a onda...

- S tugom smo primili vijest da je preminuo Muhamed Ćebo, naš najstariji i najodaniiji navijač - objavio je sinoć FK Sarajevo.

Uz voljeni klub je bio od njegovog osnivanja 1946. godine. Za skoro 80 godina, koje je proveo uz klub, Ćebo je proživio mnoge lijepe trenutke i doživio bezbroj anegdota, piše Radio Sarajevo.

Podatak da je napustio vlastito vjenčanje da bi gledao utakmicu FK Sarajevo - OFK Beograd najbolje pokazuje njegovu ljubav prema bordo boji. Tada je  Asim Ferhatović Hase dao dva gola, a on se sretan vratio na vjenčanje sa svojom životnom suputnicom Hasijom, s kojom je bio duže od 60 godina u braku i s kojom je dobio dvoje djece, sina i kćer. Izjavio je da su svi u porodici navijači Sarajeva izuzev kćeri Dine, koja je bivša košarkašica Bosne, i koja simpatizira Velež.

Rekao je da je nemoguće detaljno ispričati sve iz njegovog života, ali je uspio puno toga zabilježiti fotografijama, a svoju neizmjernu ljubav prema Sarajevu, ali i sportu općenito, pretočio je u veliki broj zbirki koje je posvetio Bordo klubu, nastupu nogometne reprezentacije BiH na Svjetskom prvenstvu, rukometašima BiH na Svjetskom prvenstvu, atletičaru Amelu Tuki i bivšem izborniku nogometaša BiH Mehmedu Baždareviću... Ispunio je preko 50 bilježnica s isječcima iz novina koji svjedoče o razvoju određenih događaja vezanih uz FK Sarajevo, druge sportske kolektive i pojedince.

- Nogomet sam zavolio kao dječak, kada sam imao deset godina. Rođen sam na Vratniku 1936. godine, ali je Drugi svjetski rat učinio svoje, pa je otac odlučio da preselimo na Marijin dvor u Dolinu 22. Na Marijin-Dvoru sam pohađao osnovnu školu, a stadion ‘6. april‘ je bio veoma blizu. Stalno sam išao i gledao nogometaše kako treniraju, to mi se svidjelo. Malo pomalo išao sam iza gola dohvaćao im lopte, teške, blatnjave, mokre, suhe. I prali smo i sušili lopte, mazali ih vazelinom, kako bi dobili neki dinar. Tako sam postepeno upoznavao nogometaše, a kasnije sam im pomagao i u kuglani. Naravno, pohađao sam i školu redovno, ali nisam propuštao treninge - prisjetio se Ćebo svojih navijačkih početaka i nastavio:

- Tako je bilo sve do 1950. godine. Tada je srušen ‘6. april‘, a Sarajevo je prešlo na stadion kod Skenderije. I tu sam nastavio, sa ostalom djecom da pomažem. Nikada nisam besplatno ulazio na utakmice, uvijek sam ulaz zaradio tako što sam pomagao oko stadiona, čistio ga ili radio nešto slično. Tako sam vremenom sve više i više volio nogomet. Prošla je godina na Skenderiji i klub je prešao na pomoćni stadion Koševo. Tu sam dolazio redovno sve do 1957. godine, jer sam morao da odem u vojsku. Bio sam u dobrim odnosima sa upravom, igračima, sa svima u klubu. Vojsku sam služio u Somboru i upoznao mnoge prvoligaške igrače. Pošto sam i ja pomalo igrao, čak sam se malo ‘metiljao‘ i po Sarajevu, nastupao sam za Naša krila, nekada deset, nekada 20 minuta, i tako", rekao je, između ostalog, 2016. godine za Anadoliju, prenosi Radio Sarajevo.