Tradicionalno, posljednja nedjelja u srpnju rezervirana je za popularnu sportsku-turističku manifestaciju Skokovi sa Starog mosta u Mostaru. Brojni Mostarci, ali i njihovi gosti, turisti sa svih strana svijeta, došli su doživjeti istinski spektakl u posebnom ambijentu. Vidjelo se još od granice da se u gradu na Neretvi nešto događa. Gužva, kolona, strane tablice na automobilima, čekalo se malo više nego inače za ulazak u BiH. Jasno da su na to utjecali i godišnji odmor, ali unatoč tome, u Mostaru je bila gužva baš zbog skakača.
I ovogodišnje izdanje bilo je malo posebnije od onih prijašnjih, jer su prvi put nakon rata na njemu sudjelovali i Hrvati. A odakle su? Pa zar je to potrebno naglašavati? Naravno da najbolji naši skakači dolaze iz Dalmacije.
Njih četvorica, sudjelovali su u programu revijalnih skokova i ispisali povijest. Trojica Splićana: Ivan Budimir, Toni Pupačić i Roko Đukić te jedan skakač ih Makarske - David Prenkepalaj.
I nemojte da vas ovaj naziv ‘revijalni skokovi‘ prevare pa da pomislite da su oni nešto lakši, manje opasni, u odnosu na one prave - natjecateljske. Upravo suprotno! U tom dijelu natjecanja koje su izvodili Hrvati, možete raditi sve i svašta, nema pravila, dok se natjecatelji koje se ocjenjuju skaču na noge, ili na glavu, odnosno, ‘mostarsku lastu‘.
Možemo li vas očekivati iduće godine i kao natjecatelje?
- To nam je dosadno i prejednostavno. Mi smo više za napraviti ‘show‘ – jasno su, nakon skokova, odgovorila sva četvorica.
Ispisali ste povijest, prvi put su nakon rata skakali Hrvati. Kakav je osjećaj?
- Stvarno? Nismo ni znali - zatečeno su odgovorila sva četvorica, a onda je Splićanin Toni Pupačić nastavio:
- Predobar osjećaj. Došli smo vamo neočekivano, dogovorili se u pet minuta s organizatorima. Drago mi je da smo imali priliku pokazati ljudima s čime se bavimo, što radimo već godinama, a panike nije bilo. Znam da su neki došli i dan prije da se pripreme, a ja se nisam ni pošteno zagrijao, samo sam jednom skočio.
Da pojasnimo našim čitateljima, radi se o iskusnim skakačima koji se redovito skupljaju na Ježincu, Sustipanu ili pak Makarskoj. No, more nije rijeka.
Je li bilo straha od Neretve?
- Ma ne, čak je i nekako bilo lakše, “mekše” uleti - dodao je Toni, složio se i Roko, a David će iskreno:
- Ladna je za pop**dit! Samo to, a nije bilo straha, jer cijeli život smo u ovome, skačemo godinama. Možda je bilo malo više adrenalina zbog publike i atmosfere, jer nikad nismo skakali pred ovolikom brojem ljudi u centru događanja. Ludilo!
Što vam kažu prijatelji, cure, roditelji… na ove vaše vratolomije?
- Meni samo baba ne smi saznat, ostali su se pomirili - rekao je Roko.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....