Nije nikakva tajna da su Splićani dobri u svemu čega se late – od plivanja i vaterpola do nogometa, košarke i tenisa. Tako se na Bačvicama i Firulama, još tamo sedamdesetih, rodia glavomet.
Prije skoro trideset godina, 1997., vratio se u ozbiljnijem obliku – turniri, publika, natjecanja. Postoje dva osnovna pravila. Glavno i osnovno, balun ne smi past u more. U većoj grupi – svaki igrač smi imat dva udarca glavon prije nego ga proslijedi dalje.
Danas ova igra ima i rekord koji bi, ako sve prođe kako treba, moga završit u Guinnessovoj knjizi. Bepo, Sokol i Luka, prije svega prijatelji koje je spojila ista strast, 30. listopada prošle godine postigli su 1326 uzastopnih udaraca glavom u moru.
Glavomet se danas, priznaju, ne igra onako često kao nekad. Plaže su pune turista, dica su više za mobitele nego za balun, a igrališta su praznija. Upravo zato ova trojka odlučila je sačuvat igru od zaborava.
More, balun i glava
– Ma, svi me znaju ka Bepa. Počeli smo Luka i ja igrat iz čiste zeznacije, da ubijemo vrime. Ja san bia nogometaš, i malog i velikog baluna, trenira san i vaterpolo. Od dvadesete godine igram glavomet, poseban gušt – more, balun i glava – to ti je to, priča Bepo.
Kaže da su mu rezultati prije bili puno manji. - Moj rekord je bija 402 udarca. Lani smo Luka i ja kliknuli, uskladili se sa Sokolom i došli do 700, 800, zatim tisuću. Onda 1018. A kad smo 30. listopada došli do 1326 puta – niko nije virova. Ni ja sam! Osta san paf. Al’ znam da možemo i više‘, poručuje.
Igraju svaki dan od lipnja do studenog, bez iznimke.
– More je živo, puno ti znače valovi, struja, vitar. Navikli smo. Svaki dan barem dva sata, a zna nas bit i po sedam u moru. Nije lako, rad nogu te ubije. Meni je vaterpolo puno pomoga, a Sokol... ma on ti sad ide na drugu operaciju kuka, al’ glava mu radi bolje nego ikad.
Mladen Sokol, Bepov prijatelj iz mladosti, u ekipu je došao skroz slučajno.
– Meni je balun u krvi. I tako mi je palo napamet – ako svi ruše rekorde, ajmo i mi. Nismo ni znali o kojim je točno brojkama riječ. Bilo je puno dobrih igrača, ljudi koji su igrali balun u moru, ali čini mi se da smo mi sad prvi, govori.
Rekord je, kaže, doša spontano – Prvo smo rekli da bi bilo dobro doć blizu tisuću do kraja ljeta. I evo, 1326. Tražili smo po internetu ima li ko više – nismo našli. Ako ima, neka dođe u more pa da vidimo. Volili bismo nekoga izazvat.
Plan je Guinness. – Postoji more raznih rekorda, pa zašto ne bi i naš, rekao nam je Sokol.
Luka Babaja živi na Skalicama, igrao je mali nogomet i vaterpolo. Govori nam kako je s Bepom počeo igrat jedan na jedan, a s vrimenom su napredovali.
- Onda smo sreli Sokola. Spojila nas je ljubav prema balunu, Splitu, kretanju i zdravom životu. To je ono šta nas gura naprid. Guštamo u ovome šta radimo i to ti je najvažnije, govori Luka.
Zatekli smo i D.K. koji gotovo svakodnevno svjedoči njihovoj igri, tako je svjedočio rekordu postignutog 30. listopada.
- To je nevjerojatno. Ne znam koji bi nogometaš moga stat u moru, ne dirat dno, a da ga vitar nosi i on i dalje igra. Gušt ih je gledat, to ljudi moraju vidit uživo. Znaš kako ti je čudno kad avion ide 700 na sat, a ti mirno piješ kavu? E, tako je čudno njih gledat – to je ludilo.
Glavomet nije za svakoga – traži kondiciju, dobar osjećaj za loptu i još bolji ‘touch‘ glavon. A ova trojka ga igra svaki dan i ne planira stat. Ako sve prođe kako priželjkuju, uskoro bi mogli ravno u Guinnessovu knjigu rekorda. Držimo im fige.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....