U trećem dijelu intervjua za Slavena Bilića u emisiji (Ne)uspjeh prvaka Zlatan Ibrahimović pričao je zašto je otišao iz Intera gdje je bio omiljen, pišu Sportske novosti.
- Novca je bilo svugdje slično, a kad velike transfere radiš, ne dobije igrač puno, a u Barceloni mi je slična plaća bila. Tada je Barca bila top. I Mourinho je bio top, ali tamo Guardiola, momčad top, osvojila je Ligu prvaka, u tri godine sam u Interu sve osvojio i htio sam novi izazov. A to su Barcelona ili Real. Barca me htjela. Htio sam izaći iz zone komfora, opet torba na leđa i da se probam u novoj zemlji. Mogao sam ostati biti kralj, ali opet sam se htio okušati u novoj situaciji. I tu sam platio malo. Naučio sam da san mora nekad ostati san radije nego da postane stvarnost jer te može ubiti. Jer nisam bio sretan.
Objasnio je zašto:
- Pisali su da taj karakter nije dobar za Barcelonu, da sam drugačiji, i to me vratilo u Malmö. Pep Guardiola mi je prvi dan rekao da igrači ovdje ne dolaze Ferrarijem. Kakva mi je to poruka? I sve što sam radio, dvaput sam promislio. Nisam igrao puno, a nisam igrač koji ide treneru kukati, nego mi je to motivacija da se potrudim. Ali shvatio sam da je nešto drugo problem. U klubu su mi rekli da moram razgovarati s Guardiolom i riješimo to, jer skupo su me platili. Otišao sam do Pepa, objasnio mu da ne radim problem, on je šef, poštujem to, ali da vidim kako mogu najbolje pomoći momčadi. I rekao sam mu: ‘Mislim da žrtvuješ mene za druge igrače.‘ Pep mi je rekao: ‘Nema problema, sredit ću ja to.‘ I ostao sam na klupi. Šest mjeseci nisam bio sretan, ubio mi je zadovoljstvo nogometa, nisam htio ni trenirati, osjećao sam da nisam dobrodošao. Idući dan došao sam s Ferrarijem u klub i parkirao se pred njegov ured. Tada je bilo ego protiv ega.
Barcelona je tada ispala u Ligi prvaka baš od Intera.
- Kad sam José Mourinhou na početku sezone rekao da idem u Barcelonu, rekao mi je da ne idem, čudio se zašto, pa sam mu rekao da idem osvojiti Ligu prvaka. A on mi je tada rekao: ‘Inter će osvojiti Ligu prvaka.‘ I osvojio je. Nakon toga sam otišao u Milan i opet sam se osjetio živ, bili smo prvaci.
Zašto potom u PSG?
- Nisam htio ići. Prvi put. Ali su me prodali jer im je trebalo novca. Što da radim tamo, 5000 ljudi na stadionu, ali Mino Raiola me uvjerio da Milan pada u krizu i bio je u pravu, Milan je pao. A PSG se otad podigao do ove razine, sada im je lako, tada PSG nije bio ni blizu. Rekao sam Nasseru Al-Khelaifiju (vlasniku, nap. a.) da svaki projekt treba arhitekta, ja sam tvoj arhitekt! Sad jedu kavijar tamo, a ja sam jeo odrezak...
Usporedio se s Lukom Modrićem:
- Modrić napravi stvari za druge, primjer je i pomogne drugima, za nove generacije. Tako sam i ja bio u zadnjoj fazi karijere.
Potom je otišao u Manchester United.
- José Mourinho me zvao i pitao sam ga zašto da odem u Premier ligu. Iz znatiželje. Pitao sam petoricu igrača i svi su mi rekli da ne idem! Zašto? Jer riskiraš sve što si dobro radio ranije, sve gubi vrijednost ako tamo ne uspiješ. Ja kažem: "Odlično, idem!" Tad mi više nije bio bitan novac, imao sam 35 godina, nego ponos, izazov, stavio sam 20 godina karijere kao na rulet. I osvojio sam tri trofeja. Više nego United zadnjih 15 godina, ja u jednoj godini. Pjevali su navijači moje ime 45 minuta u prvoj utakmici, a nisam ni igrao dobro, rekao sam im da ne pjevaju, da želim to zaslužiti.
U Manchesteru se teško ozlijedio.
- Prvi put sam to doživio. A borac sam i u sekundi sve padne, ne mogu trenirati, hodati, ne mogu ništa. Kad sam spavao, tijelo mi se treslo jer naviklo je na treninge. Liječnici su vidjeli da je gotovo, ali u glavi ‘Ja sam Ibra, Superman, nije gotovo!‘ I u Americi sam počeo od nule. Pitaju me kako sam, ja ne znam. A plaća mi je drastično pala, ali samo sam htio zaštitu, da sam u klubu, da sam negdje. U prvoj utakmici zabio sam dva gola i osjetio sam se kao stari Ibra. I došao sam do najveće plaće u MLS-u, osjetio sam se dobro i htio sam karijeru završiti na top razini. Mino mi je rekao da se vratim u Europu, u Americi karijeru završavaju mali igrači. Trebao sam u Napoli i kad sam trebao potpisati, smijenjen je Carlo Ancelotti. Sad više nije pitanje novca nego izazov. I pitao sam Minu tko me najviše treba. Milan je bio 11. i rekao mi je da sam ja jedini tko može vratiti Milan na vrh. S 38, 39 godina ti je svaki dan pitanje zašto ti to treba, a Milan mi je bio izazov.
U Los Angelesu je platio oglas u novinama "LA, nema na čemu". A LeBronu Jamesu je vratio dres.
- Dao sam poklon Americi, sebe, nisu ga kupili. A LeBron je imao broj 23 i zvali su ga izabrani. I došla mi je njegova majica. Prvo: donesi mi je sam ako me poštuješ. A drugo: tko si ti da kažeš izabrani?! Potpisao sam mu se i vratio mu majicu.
Bio je kapetan Švedske i njezin najbolji strijelac. Je li doista bilo šanse da igra za Hrvatsku ili BiH?
- Imao sam putovnicu BiH i Švedske, a iz Hrvatske i BiH nitko me konkretno nije tražio. Da su me tražili, osvojili bismo SP ili EP, sigurno. S Hrvatskom. Nakon Davora Šukera i Alena Bokšića Hrvatskoj je falio napadač, sve drugo su imali top. Respekt Mariju Mandžukiću, Ivici Oliću, Antu Rebiću... I Šukeru i Bokšiću bio bih konkurencija.
Zaključio je:
- Svi govore da sam individualac bio, a imam 34 trofeja momčadska. To je nemoguć da sam sebičan, egoističan igrač. Messi, Maxwell, Dani Alves imaju više trofeja, nema puno takvih igrača. I jedino je Barcelona već kad sam došao bila stroj, osvajala je sve. Svima ostalima sam ja to donio.
Nije osvojio Ligu prvaka i Zlatnu loptu.
- Osvajanje Lige prvaka vuče osvajanje Zlatne lopte i nije uvijek fer. Važan je imidž, u kojem si klubu, marketing... Ove je sezone osvojio Dembele, ali Yamal je bio bolji pojedinačno. Imao sam sezona kad sam napravio razliku, bio sam najbolji pojedinac, a nisam se karakterno došao svima, moj stav... Ne smeta mi, ne osjećam se zato manje dobar. Da, volio bih da sam osvojio, ali to ne mijenja kakav sam igrač bio. Bokšić je s osam golova tada bio bolji nego Haaland, koji danas zabija 50. Bokšić je bio top igrač.
Na kraju je govorio i o obitelji:
- Helen je deset godina starija od mene i realizirala se, uspjela, i bez mene. Ona mi govori da je ona mene hranila, a ne ja nju. Dajem im savjet i pustim da sami odluče, a kad plaču, idu majci, ja ih ne tješim i ne grlim. Nisam tako odrastao. Oba sina su nogometaši, ali igrali su s majčinim prezimenom Seger, da ih zaštitimo od toga da ne bude Ibrahimovićev sin.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....