Zašto svi ti ljudi trče? Kamo idu? Od koga bježe? Što im je tu tako dobro? Još se i smiju!?
Vjerujemo da ta pitanja mnogima prođu kroz glavu kad neki naš grad na trenutak ili više postane trkačka staza.
A uskoro to očekuje i srce Dalmacije, jer počelo je odbrojavanje do jedne posebne utrke! Splitski maraton na rasporedu je od 13. do 15. veljače. Opet u romantičnom izdanju, uoči Valentinova.
Pa valjalo bi ga pomalo i najaviti. No nećemo ovdje o detaljima staze, broju trkača, zatvorenim cestama, događanjima i slično. Bit će vremena za to, ne brinite se, o svemu ćemo vas obavijestiti. Još je rano, zaboravit ćete.
Ovdje vam donosimo jednu uistinu inspirativnu priču. Onako, da vas izuje iz cipela i obuje... u tenisice za trčanje!
Rođeni Kotoranin, sa splitskom adresom od svoje druge godine, Zlatan Lizde (61) kroz svoj će vam život odgovoriti na pitanja s početka teksta. I nas je prodrmao, iako nam trčanje nije strano. Dapače, jedni smo od onih kojima drugi postavljaju ta silna pitanja o trčanju i utrkama, ali svojim odgovorima nismo nikoga baš oduševili.
Zlatan trči maratone svugdje po svijetu i jedan je od prvih koji je osvojio posebnu medalju "Split maratona" – "5 star", što znači da je pet puta istrčao utrku od 42.195 kilometara u gradu podno Marjana.
– Od 2020. sam istrčao svih pet "Split maratona", tako da sam 2024. dobio nagradu "5 star", uz još tada samo osmero trkača. To je bila ideja Kristijana Sindika i vrijedi još uvijek, tko god istrči pet puta naš maraton, dobit će "5 star" – počeo je Zlatan Lizde.
Trčanje kao lijek
Naravno, i ove ćemo ga godine vidjeti na startu, ali nije to razlog što smo porazgovarali s njim. Naime, trčanje je Zlatanov "lijek". Pomoć pri teškoj bolesti. Aktivnost koja ga je vratila u život, koja ga ne čini robom njegove dijagnoze.
– Imam tešku dijagnozu, jedan oblik rezidualne shizofrenije – potpuno će otvoreno ovaj trkač, koji je nastavio:
– Bio sam užasno bolestan, od 1995. do 2010., dugih 15 godina. Po mišljenju nekih, moje je stanje bilo neizlječivo. Međutim, uspio sam prizdraviti! Ravno medicinskom čudu. I tada sam počeo trčati, jer mi je činilo dobro, a prije, kad sam bio u tom najtežem periodu, ne bih mogao niti koraka napraviti. Trčanje mi je jako pomagalo za mentalno zdravlje, pa sam se na spomenuti nagovor kćeri uključio i na utrke.
Kad je bila prva utrka?
– Debitirao sam s 50 godina u svibnju 2014. godine na utrci koja se tada zvala "Polumaraton sveti Duje", na nagovor kćeri, zbog bolesti. Rekla mi je: "Ajde i ti, ćaća..." Do sada sam istrčao 61 polumaraton i 21 maraton.
Koji vam je najdraži?
– Splitski, naravno, ima posebno mjesto u srcu – tu je, domaći je, ne može draže, iako je staza dosta zahtjevna. Što se tiče regije, onaj u Ljubljani također je odličan i svi ga volimo, ima svjetsku organizaciju, ali posebno pamtim noćni maraton u Bangkoku. Startali smo u tri sata noću. Nikad nisam trčao nešto takvo.
Domovinski rat
Na koji vam način trčanje pomaže?
– Puno mi znače svakodnevni odlasci na Marjan i utrke. Svaki maraton ili polumaraton za mene je udaljavanje od bolesti. Trčanje me učvršćuje u ovom stanju u kojem sam sada, a to je puno bolje nego što je bilo prije. Preporučio bih fizičku aktivnost svim psihičkim bolesnicima, kojima bolest još nije otišla u kronično stanje. Ta fizička aktivnost jako dobro djeluje na ta psihička oboljenja, ali pritom moram napomenuti da mislim na one koji su u stabilnom stanju, ne na one koji jedva hodaju. Trčanje, odlazak na Marjan, u jednu tako zdravu sredinu, dobro društvo, djeluje pozitivno na mene. A imam i veliku podršku obitelji u ovoj priči, bez njih ne bih uspio.
Zlatana je teška dijagnoza zadesila nakon Domovinskog rata, koji je proveo na ratištu braneći Hrvatsku.
– Dragovoljac sam Domovinskog rata, bio sam na ratištu od listopada 1991. do prosinca 1995., kad su me časno umirovili u Hrvatskoj ratnoj mornarici – jasno će ovaj Splićanin.
Zlatan je posljednjih godina bio "pacer" iliti zec na pet sati na Splitskom maratonu, utrci na 42 kilometra. A tu "titulu" ne može dobiti svatko. Zec je jako bitan dio dužih utrka, posebno za one koji nisu baš iskusni u cijeloj to priči, pa im je potreban netko tko će ih motivirati, malo nasmijati, gurati, pričati... Dojam koji smo mi stekli s ovim Splićaninom baš je takav, nema sumnje da će svi njegovi pratitelji završiti utrku.
Što biste preporučili svima koji tek počinju trčati?
– Tenisice su najbitnije! Prvi sam trčao u lošim tenisicama, ali nemojte to raditi. I prozračna odjeća, nemojte trčati u pamuku. I krenite sami, lagano. Uzmite neku početnu dionicu, makar bila samo kilometar i pol, pa je redovito povećavajte. Malo-pomalo, ali nemojte odustati. Tek kad se ustalite na barem pet kilometara, možete se priključiti klubu ili školi trčanja.
40 tisuća kilometara za oca
A onda nam je otkrio jedan poseban zavjet.
– U počecima mojeg trčanja imao sam višak kilograma. I to dosta, bio sam debeo, od svih tih tableta, prehrane i malo kretanja. No kad sam počeo trčati na Marjanu, tako pomalo, kako i preporučujem drugima, sinula mi je jedna ideja.
O čemu se radi?
– Odlučio sam u čast mojeg preminulog oca pretrčati zemaljsku kuglu, dužinu od 40 tisuća kilometara. Dao sam taj zavjet u trenutku kad sam jedva mogao istrčati tri kilometra, uz par stajanja. Otac je bio najviše uz mene, u najtežim trenucima bolesti, ali drago mi je da me je vidio prizdravljenoga, u puno boljem stanju, prije nego što je preminuo.
Koja posveta! Kako ide za sada?
– Vodim trkački dnevnik. Došao sam otprilike na 29 tisuća kilometara, tu sam negdje. Ostalo mi je još 11 tisuća. Nisam puno govorio o tome, ali kad sam došao na pola puta, javno sam to objavio i ljudima je bilo emotivno. Očekujem da ću za pet do šest godina doći do opsega zemaljske kugle. Daj, Bože, zdravlja! Nadam se da ću to ispuniti za oca, moju djecu i prijatelje – zaključio je Zlatan Lizde.
Od dana na ratištu, sudjelovanja u obrani Hrvatske, pa preko teške bolesti i trčanja, aktivnosti koja Zlatana drži dalje od dijagnoze. Daje mu osjećaj slobode, radosti i vjere da je više od svoje bolesti. No daje i jasnu poruku svima drugima – budite hrabri i ne odustajte od sebe!
A mi našem dragom sugovorniku želimo puno zdravlja i nadamo se za pet godina novom razgovoru u povodu otrčane zemaljske kugle.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....