Legendarni Zlatan Ibrahimović umirovio se od igranja nogometa 2023. godine, no i dalje je usko vezan uz nogomet te Milan, klub u kojemu trenutačno obnaša ulogu savjetnika.
Poznat po svojoj nepopustljivoj osobnosti i nebrojenim kontroverzama, a pogotovo po tome što o sebi priča u trećem licu. No, Zlatan ima i manje poznatu stranu, naime, mnogi nisu znali da je slavni švedski napadač imao i brata Sapka. Nažalost, nogometaš je ostao bez brata 2014. godine. Sapko je preminuo od raka i to pred Zlatanovim očima.
U jednom razgovoru za talijanske medije, dok je još bio igrač Milana, legendarni nogometaš Zlatan Ibrahimović otvoreno je progovorio o najbolnijim trenucima svog života, uključujući smrt brata Sapka.
Ibrahimović je opisao trenutak:
"Brat me očekivao, izdahnuo je ispred mene. Pokopali smo ga po muslimanskim običajima. Otac nije pustio ni suzu. Sutradan je otišao na groblje i plakao od jutra do večeri. Sam."
"Na ruci imam tetoviran datum rođenja mog brata Sapka, koji je preminuo u 42. godini, 30. travnja 1973. Leukemija ga je odnijela za samo 14 mjeseci, zbog čega ne želim razmišljati o budućnosti i fokusiram se samo na sadašnjost".
Detaljnije je opisao bolest s kojom se njegov brat borio u svojoj autobiografiji:
"Sapko je počeo s terapijom, ali mu se stanje u nekoliko mjeseci pogoršalo. Vratio sam se iz Pariza gdje sam igrao i zatekao ga otečenog, bez kose, već se teško kretao. Bilo mi je jako teško gledati ga u takvom stanju. Nisam bio spreman. Morao je piti gomilu lijekova da bi se osjećao bolje, ali bilo je to samo privremeno. Tata ga je odveo u kupatilo pa se vratio u dnevni boravak i prvi put mi priznao: ‘Nema nade‘. Pogledao sam ga i shvatio ozbiljnost njegova pogleda. Nisam mogao disati, nisam mogao gutati. Ali, kako? Sapko mi je davao nadu, a tata mi ju je oduzimao. Sa svom fizičkom snagom koju sam imao, sa svim novcem, sa svim svjetskim poznanstvima, nisam mogao ništa učiniti da pomognem bratu. Osjećao sam se potpuno nemoćno, kao apsolutna nula. Bio sam uništen. Sapko je potom preminuo, a tata se iscrpljen brinuo o njemu 24 sata dnevno preko godinu dana. Nije se odvajao od njega ni na minutu. Oslabio je, više ga nije mogao ni podići, iako je Sapko već tada bio lagan kao pero. Bio je primoran vratiti ga u bolnicu. Krenuo sam prema klinici, zvao tatu, on je izašao iz klinike i došao prema meni. Zajedno smo otišli do Sapkove sobe. Već je bio u komi. Nepravilno je disao. Tata mi je objasnio da se produžavaju intervali između udisaja. Sjedim u podnožju kreveta, ali teško mi je pogledati brata. Ne mogu. Samo slušam dah koji se produžava. Nakon 15 minuta, tata govori: ‘Gotovo je‘.
‘Što?‘
‘Ne diše više‘", napisao je Ibrahimović te dodao:
"Sapko je čekao da dođem prije nego što je umro, želio je da budem tu pored njega. Potpuno sam uvjeren u to. Dok sam kasnio spavati, doručkovao bez žurbe, radio sve temeljito, on me čekao. Tek kad sam stigao, nakon deset minuta, moj brat je udahnuo posljednji put."
Govoreći o ocu, koji je podrijetlom iz Bosne i Hercegovine, Zlatan je u jednom razgovoru istaknuo njegovu patnju zbog rata u Jugoslaviji:
"Moj otac jako je patio zbog rata. Svakog dana dobivao je vijesti o tome kako je netko koga on zna poginuo. Pomagao je izbjeglicama, a mene je uvijek pokušavao zaštiti od svega toga. Kad mu je umrla sestra u Švedskoj, nije mi dao da idem na pogreb."
Iako je odrastao u teškim uvjetima, Ibrahimović je naučio pretvarati bol u motivaciju.
"Ne vjerujem u Boga. Samo u sebe. Tako sam naučio mržnju prema sebi pretvoriti u oružje", rekao je.
Kao dijete u Švedskoj osjećao se drugačijim:
"Čim sam se rodio, babica me ispustila s metra visine. Cijeli život je bio težak. U školi sam bio drugačiji. Drugi su bili plavi, sa svijetlim očima i normalnim nosevima. Ja sam bio taman, s velikim nosom. Govorio sam drugačije od njih, kretao se na drugačiji način. Roditelji mojih školskih kolega potpisivali su peticiju da me se izbaci iz razreda. Uvijek me pratila mržnja. I na početku sam reagirao loše. Izolirao bih se. Kasnije sam naučio patnju i mržnju pretvoriti u snagu."
Predstavljajući se talijanskoj publici, Ibrahimović je naglasio svoj miješani identitet:
"Ja sam Šveđanin, ali i mješanac. Majka mi je Hrvatica katolkinja, otac iz BiH i musliman, a iako sam najveći dio karijere proveo u Italiji, najranija sjećanja vezana su mi za Jugoslaviju. Vodili su me tamo, u autu i vlaku. Još je bio komunizam. Drugi svijet."
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....