Turisti s invaliditetom najveća su manjinska skupina turista na svijetu s udjelom od 10 do 15 posto. Procjena je kako minimalno 300 milijuna osoba s invaliditetom godišnje putuje svijetom, a uzimajući u obzir kako te osobe najčešće putuju s barem jednom osobom u pratnji, a često i s obitelji ili prijateljima, ta brojka se penje na oko 650 milijuna putnika godišnje što iznosi između zmeđu 12 posto, pa čak i 30 posto ukupnih putovanja.
Koliko je naša Splitsko-dalmatinska županija, kao vrlo popularna i poželjna turistička destinacija, gostoljubljiva ili pak negostoljubljiva prema ovoj vrsti turista?
Osim skupog hotelskog smještaja koji si prosječan turist s invaliditetom ne može priuštiti, u našoj turističkoj ponudi je još uvijek vrlo malo pristupačnog privatnog smještaja.
Naime, ne računajući hotele koji su većinom prilagođeni osobama s invaliditetom, gostima u kolicima na području grada Splita u ponudi je manje od sto smještajnih jedinica. Točnije, radi se o samo 53 apartmana koji su u ponudi na platformama za rezervaciju osobama s invaliditetom uz napomenu kako ne postoji službeni popis tako da prije rezervacije treba svakako provjeriti što se to nudi pod stavkom - dostupno osobama s invaliditetom.
No, i ova navedena brojka smještajnog kapaciteta je ogroman pomak nabolje, iako još uvijek nedovoljan, u usporedbi s 2020. godinom kada smo razgovor na istu temu vodili s Majom Karaman Grbavac iz splitskog Područnog ureda pravobraniteljice za osobe s invaliditetom otvorenog u listopadu 2019. godine kada privatnog smještaja za osobe s invaliditetom u Dioklecijanovom gradu nije bilo.
Danas je situaciji drugačija, no i dalje se intenzivno radi na poboljšanju uvjeta za odmor osoba s invaliditetom, kojima je pristupačnost privatnog smještaja veoma važna karika za još veći broj gostiju koji dugoročnije ostaju u destinaciji.
Oni su gosti koji se vole vraćati na istu destinaciju, te nanovo provoditi odmor na lokaciji koja im osigurava normalni pristup, dostupnost plaži, institucijama,...
Prilagodba prostora
Taj pojam pristupačnost pritom se ne odnosi na materijalno povoljan smještaj, već na smještaj bez arhitektonskih barijera, kojim se osobe s invaliditetom, a posebice one u invalidskim kolicima mogu samostalno kretati i koristiti.
Uređeni privatni smještajni objekt mora ispunjavati određene uvjete samog pristupa lokaciji, te mora biti napravljen i opremljen po načelu univerzalnog dizajna i time prilagođen za osobe s invaliditetom.
Radi se o osiguranom pristupu objektu bez stepenica, te širinom ulaznih i ostalih vrata koji su prilagođeni širini invalidskih kolica, što iznosi110 cm za ulazna vrata, 80 cm za sva ostala vrata, što je uobičajeni standard, te 90 cm za vrata od kupatila.
Tu je i pod bez barijera, tuš kabina bez praga i dovoljno širokog ulaza s rukohvatima u tuš kabini i kod WC školjke kao i dnevni boravak i kuhinja s dovoljnom širinom prostora za kretanje invalidskih kolica.
Ministarstvo turizma je prije šest godina raspisalo Javni pozivo za Program konkurentnosti turističkog gospodarstva putem kojeg dodjeljuje smještajnim objektima i OPG-ovima bespovratna sredstva za poboljšanje standardnih i propisanih uvjeta za osobe sa invaliditetom.
Kako znamo, hotelski smještaj dostupan je u turističkim središtima, no u zaleđu, na otocima i brdskim područjima, te u manjim urbanim sredinama kao što je Imotska krajina, koja je posljednje vrijeme hit-destinacija, osobi s invaliditetom je teško pronaći odgovarajući smještaj.
U Europi 80 milijuna osoba s invaliditetom
Shvatili smo ipak kao dobri domaćini da je ova kategorija turista u pravilu "vjeran" gost, koji putuje ‘‘izvan sezone‘‘ i ostvaruje više noćenja.
O važnosti inkluzivnog turizma možda najbolje govori brojka da petina svjetskog stanovništva zahtijeva posebnu skrb, a procjenjuje se kako samo u Europi trenutno živi preko 80 milijuna osoba s invaliditetom, te time potražnja za ovom kategorijom gostiju stalno raste.
Njima treba prilagoditi, ne samo smještajne kapacitete, već osigurati što bolju pristupačnost kulturnih i prirodnih sadržaja, s jednim ciljem - razvoj "turizma za sve" kako bismo omogućili svakoj osobi s invaliditetom ili njezinoj obitelji da slobodno bira turističku destinaciju po vlastitoj želji, a ne prema dostupnom smještaju. To su već prepoznale brojne agencija i turoperatori specijaliziranih za ovu vrstu usluge.
Kakva je danas situacija s ponudom za osobe s invaliditetom pričali smo s Marinom Elez Urlić, savjetnicom pravobraniteljice za osobe s invaliditetom Područnog ureda u Splitu.
U posebnom godišnjem izviješću nalazi se poseban dio o pristupačnom turizmu u kojem se navodi kako se prve prepreke pojavljuju već prilikom planiranja putovanja, kada turisti s invaliditetom ne mogu doći do jasnih, pouzdanih i usporedivih informacija o razini pristupačnosti smještaja i sadržaja na odabranoj destinaciji.
- Informacije su često nedostupne, nepotpune ili neprecizne, a u pojedinim slučajevima i netočne, što dovodi do otežanog planiranja, dodatnih troškova i neugodnih situacija po dolasku na odredište.
One informacije koje su dostupne, često ukazuju na ograničenu ponudu uistinu pristupačnog smještaja. Unatoč određenim pozitivnim pomacima, značajan broj smještajnih objekata i dalje sadrži barijere koje onemogućavaju ili znatno otežavaju samostalno kretanje i boravak (npr. stepenice i visoki pragovi, izostanak dizala ili pristupačnih rampi, neprilagođeni sanitarni čvorovi, nedostatak adekvatnih parkirališnih mjesta i sl.).
U slučajevima kada je smještaj prilagođen, on je najčešće dostupan u višem cjenovnom razredu, dok je ponuda cjenovno pristupačnog i istodobno u potpunosti prilagođenog smještaja i dalje nedostatna, a u pojedinim dijelovima RH vrlo ograničena - stoji u izvješću.
No, to nije sve.
- Nakon pronalaska odgovarajućeg smještaja, sljedeća prepreka odnosi se na prijevoz. Turisti s invaliditetom i dalje ističu izazove u osiguravanju pristupačnog prijevoza do same destinacije, kao i u korištenju javnog prijevoza unutar destinacije. Nedostatak prilagođenih vozila, nepristupačna prometna infrastruktura i ograničena dostupnost informacija o mogućnostima prijevoza dodatno otežavaju mobilnost i samostalnost tijekom boravka.
Boravak na destinaciji često je obilježen i nizom prepreka koje ograničavaju ravnopravno sudjelovanje u turističkim sadržajima. Godinama upozoravamo na nepristupačne plaže, kupališta i bazene, na otežano kretanje javnim površinama, neprilagođen pristup kulturnim i povijesnim znamenitostima, kao i na nepristupačne ugostiteljske i trgovačke objekte te javne sanitarne čvorove. Potpuna pristupačnost i dalje je iznimka, a ne pravilo.
U izvještaju stoji još jedan izazov - primjena rješenja koja formalno zadovoljavaju minimalne uvjete pristupačnosti, ali u praksi nisu funkcionalna ili se ne održavaju redovito.
- Tijekom 2025. godine ponovo su zaprimane pritužbe na neispravne i nefunkcionalne koso podizne platforme, zaključane pristupačne sanitarne čvorove te nepropisno izvedena ili zauzeta parkirališna mjesta za OSI. Takve situacije ukazuju na potrebu sustavnijeg nadzora i osiguravanja stvarne, a ne samo deklarativne pristupačnosti.
Također, i dalje se zanemaruju potrebe koje proizlaze iz različitih vrsta invaliditeta te stoga nedostaju prilagodbe namijenjene osobama s oštećenjem vida i sluha (npr. natpisi na Brailleovom pismu, taktilni indikatori, zvučni vodiči, reljefni prikazi, interaktivni sadržaji i sl.), prilagodbe osobama s kognitivnim teškoćama, a roditelji DTUR naglašavaju manjak prilagođenih sadržaja u prostorima poput parkova, igrališta i igraonica, što ograničava mogućnost ravnopravnog sudjelovanja u turističkoj ponudi.
Na ukupno iskustvo turista s invaliditetom značajno utječe i razina informiranosti, senzibiliziranosti i educiranosti turističkih djelatnika, stoga nedovoljno poznavanje specifičnih potreba koje proizlaze iz pojedine vrste invaliditeta, čime se dodatno produbljuje osjećaj neravnopravnosti - navodi se u ovom dokumentu.
Diskriminacija na djelu
Za kraj u izvješću za minulu godinu je naglašeno kako ti izazovi i prepreke isključuju OSI iz turističkih iskustava te ih diskriminiraju u odnosu na ostale turiste i građane, a ujedno se propušta prilika za gospodarski rast kroz razvoj inkluzivne ponude, s obzirom da pristupačan turizam može postati ključna konkurentska prednost destinacije te poboljšati kvalitetu usluge i osigurati dugoročnu održivost.
Podizanje razine svijesti o pristupačnom turizmu POSI je i tijekom 2025. godine provodio aktivnosti usmjerene na uklanjanje predrasuda i stereotipa zbog kojih su OSI i dalje diskriminirane u odnosu na turiste bez invaliditeta, ali i zbog kojih potencijal pristupačnog turizma još uvijek nije dovoljno iskorišten u svrhu gospodarskog rasta i dugoročne održivosti turističkog sektora.
Iz splitskog ureda su nam ukazali i na važnost dostupnosti plaža, ali i ostalih sadržaja, bilo kulturnih, sportskih, zabavnih te pristupa trgovinama.
Na ovoj poveznici možete pronaći vodič za pristupačne plaže koji je izradila Hrvatska udruga paraplegičara i tetraplegičara dok je udruga "Liberato" izradila interaktivnu mapu koja sadrži neke podatke o pristupačnosti.
Što se plaža tiče, pobrojali smo njih deset u našoj regiji koje zadovoljavaju uvjete za osobe s invaliditetom - dvije su u Splitu - na Žnjanu i na Benama, Brač ima tri plaže sa lifterom - u Supetru na plaži Vrilo, u Bolu na Gradskoj plaži, te u Sutivanu na plaži Grlica.
Makarsko primorje ima također tri plaže – prva je u Makarskoj na Gradskoj plaži ispred hotela "Biokovka", te u Tučepima isto na Gradskoj plaži i na krajnjem jugu u Gradcu na plaži Bošac.
Grad Omiš isto ima uređen prostor za osobe s invaliditetom na Gradskoj plaži, kao i susjedna općina Dugi Rat.
Nadamo se kako će ovaj popis iz sezone u sezonu biti sve duži, kao i dostupnog privatnog smještaja uz jedan savjet budućim iznajmljivačima - ako želite preinačiti vaš apartman za osobe s invaliditetom, preporuka je da se konzultirate s nekom od udruga, čiji će vas članovi najbolje uputiti što je važno za samu izgradnju i detalje za prilagođavanje smještaja za ovu vrstu gostiju.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....