StoryEditorOCM
TurizamUZBUDLJIVI OBONJAN

Posjetili smo lijepi Obonjan, otočić koji su podigli izviđači u SFRJ. Danas na njemu stalno živi jedino Mirko Ivandić

Piše Lenka Gospodnetić
25. rujna 2026. - 15:24
Prvi objekti na otoku građeni su pedesetak godina unatrag pod kapom Saveza izviđača bivše države, o čemu svjedoči kamena ploča na pristaništu škoja koji je uglavnom nenastanjenNikša Stipaničev/Cropix
Prati slobodnadalmacija.hr na Googleu

Kad na Otok mladosti – službenim nazivom Obonjan kod Šibenika – prvi put kročite nakon što ste već junački zagazili u srednju dob, izvjesna prednost je nedostatak memorijskog zapisa iz zlatnih izviđačkih dana toga otoka. Manje je žala, srce "ne štreca".

Prvi objekti na Obonjanu građeni su, dakle, pedesetak godina unatrag pod kapom Saveza izviđača bivše države, o čemu svjedoči jedna kamena ploča na pristaništu škoja koji je uglavnom nenastanjen; izuzetak su stalni radnici u aktualnom resortu te Mirko Ivandić, koji je stigao na škoj prije 33 godine, te na njemu ostao. Kroz ta tri i kusur desetljeća prometnuo se u pravog čuvara otoka, zna svaki kutak, gromaču i draču kao vlastiti džep, budno motri na nj. Ovaj otok mu je postao jedini dom, iz Žepče u Bosni je došao i spletom okolnosti – s obzirom da su mu 64 godine – baš tu proveo više od pola života. Danas mu je kudikamo bolje nego u prvim godinama boravka: ima posao, smještaj, redovne obroke, zimi društvo desetak drugih radnika. Obonjan ga je spasio...

image

Karlo Cvitan Marović

Nikša Stipaničev/Cropix
image
Nikša Stipaničev/Cropix
image

Paulo Jug, Karlo Cvitan Marović i Josip Landikušić

Nikša Stipaničev/Cropix

No, vratimo se malko dalje u prošlost, doba bivšeg SFRJ-a. Ulegnuti natpis na ploči izlokan je vremenom i atmosferilijama, no dade se razabrati godina postavljanja kamena temeljca negdašnje izviđačke baze: 1972.

Tinejdžeri koji su ustreptalih hormona i srca punih žudnje u otkrivanju svijeta i samih sebe onomad dolazili na Otok mladosti, rečeni Obonjan, danas su sedamdesetogodišnjaci. Ponovni dolazak na to mjesto za njih bi mogao predstavljati ugodno iznenađenje – pod uvjetom da ono što su u mladim godinama užili besplatno danas mogu platiti. Takva su vremena, otokom upravlja koncesionar, kažu, naš čovjek iz Zagreba. Utješno je to što cijene ipak nisu previsoke, o čemu govori rast broja gostiju i prihoda od prodaje u sezoni. Cijene se odnose na šatore različitih kategorija, odnosno kućicu za četiri osobe, četveročlanu obitelj recimo. Otok je, napomenimo, "pet friendly", dakle psi i drugi kućni ljubimci su vrlo dobrodošli.

image
Nikša Stipaničev/Cropix
image
Nikša Stipaničev/Cropix
image
Nikša Stipaničev/Cropix

Obonjan, koji oduvijek zovu još i "otokom ljubavi" – jer mladost i ljubav, prvi poljupci pa i miješanje bratstva & jedinstva idu jedno s drugim pod ruku – na sreću i unatoč nekim naznakama, nije postao stjecište razularenih partijanera, čak ni onih dubokog džepa. Ne, nije ga snašla ta sudbina.

Negdašnji Otok mladosti nije bio tek "izviđačka loga", mjesto na kojemu je dan započinjao ranojutarnjim buđenjem, podizanjem zastave i zaduženjima uz obvezatno "preživljavanje u prirodi" – istodobno pružajući priliku radničkoj djeci iz Virovitice, Valjeva, Niša, Čazme... "Ostrovo na mladosta", kako su ga zvali razdragani Makedonci, počesto je bio jedini moguć odlazak na more klincima iz Sjeverne Makedonije, zemlje bez mora koja danas cjenovno i geografski po tom pitanju više gravitira Grčkoj.

image
Nikša Stipaničev/Cropix

Jamačno ima i onih koji od sedamdesetih i zenita Otoka mladosti mora nisu ni vidjeli.

Priuštiva destinacija

No, vremena se mijenjaju, stigao je kapitalizam, srećom pa nema svugdje socijalno bezdušno lice. Ljetovanje na Obonjanu, uz pažljivo planiranje, prosječan hrvatski građanin jednom godišnje familiji može priuštiti. I to treba biti tijekom ljetne sezone jer je zimi "chiuso"; kad obrije dalmatinska bura, pomete sjećanja na vruće ljeto koje je peklo "još jučer", nema više gromoglasnog cvrčanja cvrčaka ni noćnog huka sove, koji je jedna gošća iz Poljske zamijenila za alarm, kroz smijeh se prisjeća Slobodan Bursać, direktor "Obonjan Island Resorta".

Bursać je otprilike rođen kad je na otok postavljen prvi red građe, nekoć je i sam bio izviđač, ali ipak ne na Obonjanu, koji domaći zovu Bonjan. S osjećajem za uvažavanje prošlosti i neponovljive karizme otoka priča o njemu, upravlja novom pričom.

– Drago nam je što je barem pedeset posto gostiju naših, iz Hrvatske. Iz drugih republika bivše države puno manje, ali gosti dolaze iz cijelog svijeta. Talijana je možda najmanje, premda bude nautičara... Što se tiče radne snage, e tu smo sila: rade nam Makedonci, Srbi, Bosanci, ali i oni iz dalekih zemalja, poput Filipina, Indije, Nepala, Čilea i Kolumbije – zadovoljno navodi direktor Bursać.

image
Nikša Stipaničev/Cropix

Šetnja otokom otkriva strateški postavljene šatore niže ili vrlo visoke glamping-kategorije, one u kojima postoje zasebne kupaonice. Ima ih puno, ali ne djeluje natrpano; najbolje su pozicionirani šatori na zapadnom dijelu, odakle se pruža pogled na nezaboravan zalazak Sunca. Barem nešto je ostalo isto kao nekad, i besplatno. No, nema smisla opetovati žal za prohujalim vremenom i mladosti, ne pomaže. Ohrabruje činjenica da se otokom upravlja pažljivo, nadasve obzirno prema prirodi koja ipak ostaje glavni resurs. Kristalno čisto more i gromoglasni cvrčci koji znače bujnu crnogoričnu vegetaciju nenadomjestivi su aduti. Što će ti fine-dining i najbolja pizza na svijetu kad to nemaš. Socijalizam nije uvijek imao "feeling" za to – sjetimo se sudbine Vranjica, Kaštelanskog zaljeva, Dugog Rata. No, Otok mladosti ostao je po pitanju ekologije nevin.

Vidimo, uz dozirani broj nenametljivo uređenih ugostiteljskih objekata (točnije, njih pet) i dijelove koji svjedoče o recentnoj povijesti; osim izvornih, dijelom prenamijenjenih bungalova koji se koriste kao skladišta i smještajne jedinice za "stuff", odnosno specijalne grupe poput praktikantica joge (za koje postoji i uistinu krasna terasa-vježbalište), tu je i kazalište na otvorenom te amfiteatar kapaciteta i do tisuću i pol ljudi.

Iz istog kazana

Na Obonjanu, otoku koji je bio i ostao prvenstveno okrenut prirodi i njezinim poštovateljima (što je pohvalno), ipak se zna dozirano zafeštati. Ljetna sezona upravo je službeno zaključena koncertom grupe Vatra, ističu koncesionari. Koncert je bio besplatan i za sve, a odazvali su se i mnogi lokalni stanovnici, koji su došli pjevati s Dečakom i dječacima svojom brodicom ili besplatnim organiziranim prijevozom. Lijepa gesta, čak se podijelilo i dosta besplatnih porcija pečenih srdela s krumpirom.

image
Nikša Stipaničev/Cropix
image
Nikša Stipaničev/Cropix
image
Nikša Stipaničev/Cropix

Stare fotografije s Obonjana, kad smo već kod spize, bilježe spravljanje zajedničkih obroka izviđačke družine. U duhu zajedništva jelo se s istog kazana, krmenadla/bržola, krumpir, đuveč ako je kuhar bio nadahnut. Kupus-salata, kokta, puno smijeha i radosti, preplanula lica, frizure s cufom, šećer i voda umjesto gela u kosi; uz jadransku sol, najdraži kratkoročni suvenir s ljetovanja. Prvi poljupci, zagrljaji i pjesma "Krivo je more", uz gitaru u odsjaju večernje logorske vatre...

Danas nema plamena na otvorenom, ali ponuda jela je, jasno, neusporedivo bogatija. U "Boku", udarnom objektu koji se naslanja na plažu, jede se divno – i to po korektnim cijenama. Kušali smo tunu s avokadom i pohani kaul u slatko-kiselom umaku, specijalitet kuharskog trolista iz Indije. Obonjan za njih nije Otok mladosti, nego Otok života; tu borave cijelu godinu, osim kad odu u posjet kući, a plaća im je, iskreno vele – pravi eldorado. Ram Prakash, Shispal Singh i Ravi Kandari iz New Tehrija u Indiji došli su po preporuci i nisu zažalili. Dapače!

image

Ram Prakash, Shispal Singh i Ravi Kandari iz New Tehrija u Indiji došli su po preporuci i nisu zažalili

Nikša Stipaničev/Cropix

Već nekoliko godina na otoku radi i konobar, simpatični mladi Srbin Aleksandar Popović iz Kopaonika. Njegovi su graditelji mogli biti među starim izviđačima na Otoku mladosti...

image

Aleksandar Popović

Nikša Stipaničev/Cropix

Popust starim izviđačima

Voditelj odjela hrane i pića je već iskusni Karlo Cvitan Marović, naš momak iz Mravinaca.

– Tu san evo sedmu godinu, najprije ka voditelj barova, sad imam veće ovlasti. Dobro je, sve funkcionira; imamo odličan tim, udarni pomoćnici su Paoulo Jug, inače student glume na Akademiji u Sarajevu, i bivši nogometaš Josip Landikušić iz Neorića. Možemo bez problema izgurat sezonu – sažima Marović, inače nekadašnji učenik gastronomske škole "Oliva allegra" iz Splita.

Kapacitet "Obonjan Resorta", kako se danas moderno zove, je 696 kreveta, a vižita ga u sezoni oko šest tisuća četristo gostiju. Među njima, doznajemo, ima i bivših izviđača koji dobivaju popust ako predoče neku staru fotografiju ili drugi dokaz da su nekoć boravili na Otoku mladosti...

Vez za brodicu na Obonjanu je besplatan. Otok, kažu, rado pohode i lokalci iz drugih mjesta i okolnih otočnih pošta, Splićani znaju doći na vikend-odmor. 

Nažalost, nekima iz dalekih dijelova jugoslavenske federacije, bivšim izviđačima, unatoč svemu Obonjan je danas daleko kao Mars. Tek lijepe uspomene ostaju – a ni to nije mala stvar...

image
Nikša Stipaničev/Cropix
image
Nikša Stipaničev/Cropix
image
Nikša Stipaničev/Cropix
Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
01. listopad 2026 21:13