I mali Labin ima svoju turističku perjanicu. ‘Petani‘ – hotel u kojem uživaju zvijezde i predsjednici

Hotel Peteani jedan je od dragulja turizma Istre, ali i Hrvatske, u vlasništvu obitelji koja nosi rečeno prezime; pa otuda, dakle, i naziv. A kad smo već kod jezičnih bravura, simpatična je anegdota vezana uz naziv Adrian – prestižne nagrade za najbolji mali obiteljski hotel, koju je osvojio Peteani zaslužio 2023. godine.

Naime, u telefonskom razgovoru koji je prethodio posjetu hotelu predstavili smo se njegovom vlasniku Denisu Peteaniju, a to je zvučalo otprilike ovako:

– Dobar dan, zovemo u vezi Adriana kojeg ste dobili 2023., prije tri godine.

– Lijepi pozdrav! Ne, Adriana smo dobili prije dvadeset i jednu godinu – "ispravio" me sugovornik, pomalo zatečen pozivom.

Oboje smo bili u pravu; naime, supružnici Peteani doista imaju svog Adriana, 21-godišnjeg sina, ali i istoimenu nagradu koja im je uručena od strane "Slobodne Dalmacije" te pod pokroviteljstvom HTZ-a na Danima turizma "postkoronarne" 2023. godine. Zato, zbog naziva i onoga što predstavlja, Peteanijevima je ova nagrada još milija, još više "piza", rekla bi šarmantna vlasnica Brigita, Denisova supruga i Adrianova mama, inače rođena Piščanka, djevojačkog prezimena Fistanić.

Već je njihova bračna priča zanimljiva, a umnogome je satkala i štoriju vezanu uz nagrađeni hotel, utemeljen prije desetak godina. Hotel Peteani kruna je njihova zajedničkog, marljivog rada i planiranja tijekom bračnog staža koji traje već četvrt stoljeća. Peteanijeve dogodine čeka srebrni pir. Hvala Bogu, imaju gdje: njihov je restoran u sklopu hotela itekako renomiran, idealan za obilježavanje sličnih zbivanja.

– Jedino se ne možemo dogovoriti oko muzike; ja bih da pjeva Jole, a Denis priželjkuje Maju Šuput – vedro zbori Brigita, dalmatinska nevjesta u Istri.

Posjetili smo ih kasnoljetnog poslijepodneva, taman nakon što je u restoranu Peteani  naš proslavljeni rukometni reprezentativac Mirza Džomba, ručao s prijateljem.

– Vrlo je simpatičan i jednostavan, iznenadili smo ga slasnim gulašem od boškarina i janjećim kotletima, a inače vam je naša delicija toplo-hladna salata od liganja s koromačem. Naš je specijalitet i spora kuhana juha od škampi bez vrhnja, s puno repića. Kuha se najmanje sedam-osam sati – otkriva Brigita, uz napomenu da prije jela svima koji ne voze preporučuje domaću rakijicu od imele.

Osim sjajnog ugostiteljskog sektora koji je, u neku ruku, posebna poslovna priča – restoran je, naime, otvorenog tipa – tamo se vedro i decentno slave i Nove godine. Tu se hotel, posebice nakon osvajanja prestižne nagrade Adrian, prometnuo u sve popularnije mjesto za odmor kod domaće i strane populacije.

Hotel Peteani je uz nadzor konzervatora i akviziciju interijerista Željka Burića iz Pule, uređen u zgradi Katastra iz faze bivše Jugoslavije, a prije toga služio je svrsi sličnoj sadašnjoj: bio je secesijska talijanska vila.

No, svima u branši jasno je da bez obzira na ljepotu i osebujnost objekta posao ogromnim dijelom počiva na onome što zovemo ljudski faktor. I zato je za uspjeh poslovanja važan ne samo doprinos supružnika Peteani kao temelja svega, nego i ljudi poput Đanantonija Đanija Bošnjaka, rođaka Denisa Peteanija i djelatnika hotela od prvog dana osnutka.

Riva

Prije negoli predstavimo marljivog Đanija, recimo koju riječ o supružnicima, dobitnicima "Adriana" i roditeljima Adriana.

Upoznali su se davnih dana u obližnjem Rapcu, tri kilometra od Labina, kojega je baš tog ljeta Gospodnjeg posjetila mlada Brigita s prijateljicom, te upoznala jednako mlađahnog Denisa.

Ljetna simpatija i razmjena SMS-ova razvila se u ozbiljnu ljubavnu priču, zasnovao se brak, ali i partnerski odnos koji se učvrstio ulaskom Brigite u obitelj, već etabliranu u ugostiteljstvu. Nekoć su, naime, Peteanijevi imali restoran "Riva" pa "Flanona". Tu je svaki dan znao biti pravi izazov i pomicanje vlastitih granica izdržljivosti...

– Sjećam se kad bi u "Flanonu", restoran na lijepom vidikovcu uz prometnicu, istodobno došlo sedam autobusa. U jednom danu zabilježili smo rekord od 560 pripremljenih napitaka od kave. Srećom, iako sam po formalnom zanimanju trgovkinja, ugostiteljsku praksu sam stekla kod dobrog mentora: bio je to legendarni Milan Kuzmanić iz Piska. Kod njega sam odradila dvije sezone u tamošnjoj konobi "Porat", imala sam samo petnaest godina kad sam prvi put kročila u ovaj posao. Svidio mi se, brzo sam učila i nije mi bilo teško raditi; možda smo se i zbog toga Denis i ja brzo složili i još bolje povezali – sažima Brigita, koja je danas u "najboljim godinama", kad već ima puno iskustva u branši, ali i pobire nagrade za svoj trud zajedno sa suprugom Denisom, koji je posao naslijedio od oca Sergija.

K tomu, nakon toliko godina života u Istri poprimila je i akcent, no ipak Pisak tu i tamo "progovori" iz nje, kao i dalmatinski temperament koji dobro poznaju članovi familije, pa i rečeni Đani, njihov dugogodišnji djelatnik na kojega se uvijek mogu osloniti.

Đani, punim imenom dakle Đanantonio, ima tek 37 godina, ali "tacne" se prihvatio već kao učenik Ugostiteljske škole škole u Opatiji, koju je završio sa izborom zanimanja konobar jer mu se to najviše sviđalo.

Od prvih dana Đani, Denisov rođak (iliti "bratić", kako vele u Istri) jedan je od stupova poslovanja familije, radnik za poželjeti. Prije osnutka hotela, prekrasnog "Peteanija", Đani je radio u restoranu "Riva" koji je bio u vlasništvu iste obitelji, te u spomenutom restoranu-hotelu "Flanona". Izvrsno barata stranim jezicima, i to ne samo talijanskim, kojega Istrani, Hrvati, uče paralelno s materinjim, nego i engleskim, njemačkim, ponešto i svim ostalima.

Šarmantan, marljiv i "vižljast", prototip je elegantnog i spretnog konobara koji će hranu donijeti brzo, poslužiti ju besprijekorno, a uz to i po želji informirati gosta o detaljima delicija na tanjuru, kao i nektara u čaši (čitaj: vina).

No, tu ne prestaju Đanijevi darovi: kad se fešta Nova godina u restoranu Peteani, Đani je glavni za vatromet!

– Volim ovaj posao, radim ga otkad znam za sebe. To mi je prvi i posljednji poziv - skromno kazuje Đani, koji je itekako komunikativan kad treba proćakulati s gostima, ali stidljiv kad treba sam sebe hvaliti. Zato se u priču opet uključuje razgovorljiva Piščanka, Brigita Peteani.

– Otkako smo otvorili, ne možemo se požaliti na posao, radili smo dobro čak i u doba korone; možda smo i zato dobili nagradu Adrian. Kao restoran pri hotelu, imali smo stalno dozvolu za rad, primitak nagrade bio nam je dodatni vjetar u leđa, odonda imamo još više domaćih gostiju – prisjeća se vlasnica hotela u kojemu, u prosjeku, gosti ostaju tri dana. Radi se najčešće o ljudima srednje do zrelije dobi.

U hotelu borave oni koji znaju uživati, i to ne samo u vrhunskoj hrani uz biranu kapljicu, nego i u kulturi te općem doživljaju destinacije. "Peteani" nije omiljeno odmaralište onih koji dolaze na plaže s malom djecom, ali jest gostiju koji uživaju u samom hotelu, wellnessu s turskom i finskom saunom, ambijentu koji spaja povijest u kombinaciji s modernim dizajnom.

– Više puta je kod nas prespavala Maja Šuput, puno drugih osoba iz javnog života također. Najveću "gungulu" imali smo kad nas je posjetio predsjednik Republike Hrvatske Zoran Milanović – pripovijeda Brigita.

– O da, deset dana prije te večere započele su pripreme – prisjeća se Đani zbivanja otprije dvije godine.

– Pojačane sanitarne kontrole, uzimanje uzoraka, provjera svih kuteva prije samog dolaska predsjednika, čak i obilazak sa dresiranim psima – domeće.

Važna persona

Što se jelo, u čemu je guštao Milanović?

– Sjećam se da smo servirali riblji tris za predjelo, našu čuvenu juhu od škampa; ostaloga se ne mogu sjetiti, ali cijela svita bila je sita i zadovoljna. I to do te mjere da predsjednik nikako nije htio otići! – vedro će Brigita Peteani.

Naime, u restoranu koji je tijekom te specijalne večere ipak naknadno otvoren i za druge goste, našlo se dosta ljudi koji su poželjeli porazgovarati s Milanovićem i fotografirati se s važnom personom kao što je predsjednik Republike Hrvatske.

– Družio se s ostalim gostima, dobar dio večeri čavrljao s njima. Posebno su tim druženjem bili oduševljeni gosti albanskog porijekla, koji inače rade u Italiji, a kod nas su baš toga dana došli na večeru. Neki su iz pratnje već nestrpljivo gledali na sat, ali Milanović se nije dao oteti od ljudi – priča vlasnica.

Hotel su, očekivano, pohodile mnoge regionalne zvijezde estrade poput Nine Badrić, Sergeja Ćetkovića, Nede Ukraden, Žere iz Crvene jabuke...

Đani nikad neće, pak, zaboraviti večeru u bivšem restoranu u vlasništvu Peteanijevih, restoranu Riva.

– Tu su večer na jelo neplanirano k nama došli Jasmin Stavros i Vinko Coce. Trebali su pjevati na otvorenju termoelektrane u Plominu, ali pala je kiša i oni su se sklonili u "Rivu". Hotel Peteani tada još nije postojao – napominje Đani.

Te su večeri Coce i Staki proveli ugodne sate, Đani ih je posluživao, obilato su guštali u "dobrim bokunima" te ih zalijevali crnim vinom, sjetno se prisjetio prekaljeni konobar.

Takva se večera, nažalost, više neće dogoditi nikad ni u jednom ambijentu, barem ne ovozemaljskom. No, pred familijom Peteani još je puno lijepih trenutaka i izazova, a minula zbivanja samo su podsjetnik na prolaznost života i važnost uživanja u njima. Tim momentima od kojih je život satkan, malim stvarima poput fine večere, ugodne ćakule ili boravka u dobrom hotelu.