Sud Europske unije donio je presudu koja ponovno otvara pitanje koliko potrošači zapravo mogu vjerovati dojmu koji proizvodi ostavljaju na policama trgovačkih centara. U središtu slučaja našla se "Lidlova" tjestenina, čija je ambalaža sugerirala talijansko podrijetlo, iako su se stvarni podaci o sirovinama nalazili u sitnom tekstu te bili znatno manje uočljivi.
Spor se vodio zbog pakiranja tjestenine koju je "Lidl" prodavao pod brendom s izrazito talijanskim vizualnim identitetom ( robne marke Italiamo i Combino). Na ambalaži su se nalazili elementi poput talijanske zastave, naziva "Italiamo", slogana "Passione Italiana" te vizualni motivi koji su upućivali na talijansko podrijetlo proizvoda, objavio je "Halo, inspektore" - neovisna potrošačka platforma koja se bori za europske standarde zaštite potrošača.
Međutim, pšenica korištena za proizvodnju tjestenine nije bila isključivo iz Italije. Podatak da sirovine potječu iz "EU i izvan EU" bio je naveden sitnim slovima na manje vidljivom dijelu pakiranja.
Talijansko tijelo za zaštitu tržišnog natjecanja i potrošača (AGCM) ocijenilo je da takvo pakiranje može dovesti prosječnog potrošača u zabludu te je "Lidlu" izreklo kaznu od milijun eura.
Slučaj je potaknuo širu raspravu o pravilima deklariranja hrane u Europskoj uniji te o granici između dopuštenog marketinga i zavaravajuće prezentacije proizvoda.
Deklariranje hrane
U Europskoj uniji označavanje hrane strogo je regulirano kako bi se osigurala visoka razina zaštite potrošača. Proizvođači su dužni jasno i točno navesti informacije poput sastava, podrijetla sirovina, nutritivnih vrijednosti i mogućih alergena.
Međutim, pravo EU-a ne promatra samo pojedinačne podatke na deklaraciji, nego i ukupni dojam koji ambalaža ostavlja na prosječnog potrošača. To znači da proizvod može formalno ispunjavati sve tehničke uvjete, ali i dalje biti ocijenjen kao zavaravajući ako vizualni elementi, brendiranje ili marketing navode kupca na pogrešan zaključak.
Upravo se na tom principu temelji sustav zaštite potrošača u EU-u, koji kombinira propise o označavanju hrane i pravila o nepoštenoj poslovnoj praksi. Cilj je spriječiti situacije u kojima dizajn ambalaže "govori jedno”, a stvarni podaci "drugo”.
Dojam potrošača
U presudi predmet C-301/25 Sud EU-a zauzeo je stav da se proizvodi ne procjenjuju samo prema tehničkoj usklađenosti deklaracije, nego prema ukupnom dojmu koji ostavljaju na potrošača.
U konkretnom slučaju, talijansko regulatorno tijelo smatralo je da ambalaža "Lidlove" tjestenine – s elementima poput talijanske zastave, naziva koji asociraju na Italiju i tipičnih vizualnih motiva – može potrošače dovesti u zabludu o podrijetlu proizvoda.
Sud je naglasio da se pravila o označavanju hrane i pravila o nepoštenoj poslovnoj praksi primjenjuju zajedno. Drugim riječima, čak i ako je određena informacija formalno navedena na ambalaži, proizvod može biti ocijenjen zavaravajućim ako marketinški elementi stvaraju pogrešan dojam o njegovu podrijetlu.
Time je Sud odbacio "Lidlov" argument da europski propisi nisu zahtijevali posebno isticanje podrijetla pšenice.
Posljedice presude
Presuda otvara prostor nacionalnim tijelima da strože sankcioniraju proizvođače i trgovačke lance koji koriste ambalažu koja može stvarati pogrešan dojam o kvaliteti ili podrijetlu proizvoda.
U ovom slučaju, to uključuje mogućnost potvrde visoke novčane kazne protiv "Lidla", koja se u izvještajima procjenjuje na oko milijun eura.
Odluka Suda EU-a tako dodatno jača trend u kojem zaštita potrošača u Europi ne ovisi samo o onome što piše na deklaraciji, nego i o tome kako potrošač doživljava cijeli proizvod.
Slični slučajevi u Hrvatskoj
Iako se ovaj slučaj odnosi na razinu Europske unije, slične situacije zabilježene su i u Hrvatskoj. Kontrole tržišnih inspektora i regulatornih tijela posljednjih godina sve više naglašavaju jedno pravilo: nije važno samo što piše na deklaraciji, nego i kakav dojam proizvod ostavlja na potrošača.
Jedan od poznatijih slučajeva odnosio se na akcijsko oglašavanje prehrambenih proizvoda, gdje je utvrđeno da oglašena "super cijena" nije bila jednako dostupna na svim prodajnim mjestima ili u oglašenim količinama. Takve prakse smatraju se zavaravajućim poslovnim oglašavanjem i mogu rezultirati novčanim kaznama.
U drugim slučajevima, nadležna tijela poput AZTN-a i Državnog inspektorata intervenirala su zbog nepoštenih trgovačkih praksi u lancu opskrbe hranom te kršenja pravila tržišnog natjecanja. Riječ je o situacijama koje ne utječu samo na potrošače, nego i na dobavljače i stabilnost tržišta.
Zabilježeni su i slučajevi prodaje proizvoda ispod nabavne cijene, što se smatra oblikom narušavanja tržišne ravnoteže i može dovesti do visokih kazni.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....