Nekada davno, u zemlji koju nisu uzurpirali veliki lanci, obiteljski dućani bili su zakon.
Trebali su vam kruh i mlijeko, pašta za ručak, prašak za pecivo ili pivo nakon posla? Sve je bilo tu, tek nekoliko koraka od kuće. Nije bilo velikih kolica, beskrajnih polica ni vikend-izleta u trgovačke centre. U dućanu iza kantuna dobro ste znali prodavačicu. A i ona vas, i vaše kupovne navike.
Onda su stigli veliki trgovački lanci. Supermarketi, hipermarketi i golemi šoping-centri niknuli su na ulazima u gradove. I ponudili na jednom mjestu tisuće proizvoda, velike akcije i cijene s kojima su se mali trgovci teško mogli natjecati.
Jedan po jedan, mali obiteljski dućani počeli su nestajati.
ULAZAK POLJAKA
Ostajali su tek rijetki. A još rjeđi su u takvoj utakmici uspijevali ne samo preživjeti, nego i rasti.
Jedan od njih bio je omiški Studenac. Josip Milavić 1991. godine otvorio je svoju prvu trgovinu u Dućama pokraj Omiša. Ono što je počelo kao lokalni obiteljski posao tijekom sljedećih godina preraslo je u ozbiljan dalmatinski lanac trgovina. Kada ga je poduzetni Omišanin 2018. prodao Polish Enterprise Fundu VIII, kojim upravlja Enterprise Investors, Studenac je imao 384 trgovine, više od 2600 zaposlenih i 200 milijuna eura godišnjih prihoda. Prosječna veličina dućana iznosila je 120 metara četvornih.
Operativni biznis Milavić je prodao, no vlasništvo nad nekretninama u kojima su se nalazili brojni dućani Studenca je zadržao. Em što je netom prije pandemije utržio prilično veliki iznos, em mu je novi vlasnik trebao plaćati najamninu za prostore koje je zadržao.
S ulaskom Poljaka počela je sasvim druga priča.
PEF VIII je, kao i svaki fond, ciljao da kupi biznis i od dalmatinskog Studenca napravi nacionalnog igrača. A onda da ga proda. I na razlici između kupljenog i prodanog solidno zaradi.
Studenac je krenuo u rapidno širenje. Kupovali su se drugi lanci lokalnih i kvartovskih trgovina, otvarale nove poslovnice, a Studenac se širio iz grada u grad i iz županije u županiju. Nekoliko stotina prodajnih mjesta pretvorilo se u mrežu veću od tisuću trgovina. Sam koncept nije previše mijenjan. I dalje su to bili dućani do 120 kvadrata, a koncem prošle godine s 1487 prodajnih mjesta u Hrvatskoj bio je broj jedan po broju trgovina.
Na prvu, izgledalo je kao jedna od najvećih priča o uspjehu u Hrvatskoj.
Prihodi su također rasli. I to snažno. Studenac je 2025. uprihodio 854,4 milijuna eura, 12,5 posto više nego godinu prije. To, međutim, nije bilo dovoljno da prestigne Konzum, Lidl, Plodine, Spar i Kaufland. Studenac se prema prihodima od maloprodaje mješovitom robom nalazio tek na šestom mjestu.
STRELOVITI RAST
Tu dolazimo do ključnog problema. Studenac je strelovito rastao, no iza tog rasta gomilali su se dugovi, a zarada topila.
Operativna dobit od 22,5 milijuna pretvorila se u gubitak od 5,4 milijuna eura. Studenac je tako 2025. završio s neto gubitkom od čak 30,6 milijuna eura. I dugovima prema bankama koji su postajali sve veći teret. Studenac je 23. rujna imao 60,6 milijuna eura dospjelih, a neplaćenih obveza prema dobavljačima. Na računima je istodobno imao svega 10,3 milijuna eura. Nedostajalo mu je, dakle, više od 50 milijuna eura samo da podmiri ono što je već trebalo biti plaćeno.
A sat nastavlja otkucavati.
U idućih 30 dana na naplatu mu dolazi novih 76 milijuna eura obveza prema dobavljačima. U istom razdoblju očekuju 59 milijuna eura prihoda. Samo za nabavu robe kojom treba napuniti police svojih više od 1400 trgovina mjesečno mu treba 48,4 milijuna eura. Još 13,5 milijuna odlazi na plaće oko 7000 zaposlenika.
Studenac u otplati ima 11 kredita, a među najvećim vjerovnicima su Zagrebačka banka, OTP, Hrvatska poštanska banka, poljska Bank Pekao te Europska banka za obnovu i razvoj. Banke zasad nisu aktivirale mogućnost prijevremenog dospijeća.
Drugim riječima, Studenac je postajao sve veći, no istodobno i financijski nezdraviji. Poljski fond očito je zinuo više nego što je mogao progutati. Razmjere tog zalogaja najbolje pokazuje popis onoga što je Studenac putem kupio.
Istarski supermarketi donijeli su mu 105 trgovina, zadarski Sonik još 84, biogradski Bure 29. Onda je 2022. uslijedio veliki skok na kontinent: preuzimanjem Lonije Studenac je preko noći dobio još 298 trgovina. Kupljen je i dubrovački Pemo s 38 trgovina, a zatim Strahinjčica, Špar Trgovina, La-Vor i Decentia. Ekspanzija je na kraju prešla i državnu granicu, preuzimanjem slovenskog lanca Kea.
Samo deset većih akvizicija od 2019. do 2024. Studencu je donijelo 725 trgovina.
No velika mreža malih dućana imala je svoju cijenu. Gotovo 1500 lokacija trebalo je svakodnevno opskrbljivati robom, plaćati najamnine i režije te pronaći tisuće ljudi koji će u njima raditi.
I to je bio poseban problem.
2500 OTKAZA
Godišnja fluktuacija zaposlenika 2024. iznosila je čak 40 posto. U samo jednoj godini kompaniju je napustilo 2500 ljudi, dok je istodobno morala zaposliti njih 3621. Broj privremenih zaposlenika u godinu dana skočio je s 858 na 1339.
Ni niske plaće nisu išle u prilog zadržavanju ljudi. Prema podacima Fine, prosječna neto plaća u Studencu 2025. iznosila je oko 1130 eura, osjetno manje nego kod nekih najvećih konkurenata. U Lidlu je, primjerice, prosjek bio oko 1900, a u Kauflandu oko 1860 eura.
Politika cijena bila je posebna priča. Posebno ona u turističkim mjestima. Jedan kupac se tako požalio da su se u trgovini Studenca na Visu cijene mijenjale tijekom sezone i do tri puta tjedno. Tempom u kojem ni prodavačice nisu stizale promijeniti sve cijene na policama. Drugi su počeli primjećivati da Studenac ima među najvišim, ako ne i najviše cijene za pojedine proizvode na tržištu.
Novi vlasnici očito su pokušali izvući maksimalnu korist iz malih dućana na nekoliko koraka od kuće. Blizina i praktičnost znale su imati svoju cijenu.
Dok je Studenac neumorno kupovao i širio se, poljski fond je već tražio način da iz ovoga posla iziđe. Prve informacije o mogućoj prodaji pojavile su se 2023. godine. Enterprise Investors angažirao je JP Morgan kao savjetnika, a na tržištu se tražio zainteresirani kupac. Fond je tada javno demantirao da je formalni proces prodaje pokrenut, no godinu poslije više nije skrivao da razmatra različite mogućnosti izlaska iz investicije. Ozbiljan kupac koji bi preuzeo Studenac nije, međutim, pronađen.
Na kraju je odlučeno da zaigraju na kartu burze.
U studenome 2024. Studenac je pokrenuo inicijalnu javnu ponudu dionica i planirao istodobno izići na Zagrebačku i Varšavsku burzu. Investitorima je trebalo biti ponuđeno do 35 posto kompanije, dijelom kroz prodaju postojećih dionica, a dijelom kroz izdavanje novih.
Od novih dionica Studenac je namjeravao prikupiti oko 80 milijuna eura svježeg kapitala. Taj novac nije mu trebao samo za nove trgovine i nastavak ekspanzije. Dio je bio namijenjen smanjenju zaduženosti i jačanju bilance.
Ali ni taj plan nije uspio.
Krajem studenoga 2024. Studenac je povukao javnu ponudu. Službeno obrazloženje bilo je da tržišne okolnosti nisu omogućavale ostvarenje ciljeva IPO-a. Neslužbene informacije govorile su da je važan udarac planu zadalo odustajanje Europske banke za obnovu i razvoj od planiranog stjecanja udjela u kompaniji.
BEZ KAPITALA...
Enterprise Investors tako ni šest godina nakon kupnje nije uspio izići iz Studenca. A Studenac nije dobio 80 milijuna eura svježeg kapitala na koji je računao.
Umjesto toga, nastavio je rasti. I zaduživati se. Samo tijekom 2025. bankovni dug povećan je za gotovo 48 milijuna eura. Na kraju godine iznosio je 288,9 milijuna eura, uz još 160,5 milijuna eura obveza po zajmovima.
Manje od dvije godine nakon što je od ulagača na burzi pokušao prikupiti 80 milijuna eura svježeg kapitala, Studenac je pred Trgovačkim sudom u Splitu morao priznati da mu prijeti nesposobnost plaćanja.
IPO koji je trebao biti kruna višegodišnjeg širenja danas izgleda kao propuštena prilika da kompanija dođe do novca koji joj je očajnički nedostajao. Dilema je jedino bi li tih 80 milijuna eura doista riješilo problem. Ili bi tek kupilo još malo vremena poslovnom modelu koji je već tada pokazivao da raste brže nego što njegove financije mogu podnijeti.
Hoće li predstečaj Studencu omogućiti da presloži dugove, dogovori se s bankama i dobavljačima i nastavi poslovati, tek će se vidjeti.
Jedno je, međutim, već sada jasno.
Priča koja je prije 35 godina počela s jednim malim dućanom u Dućama u međuvremenu je postala priča o gotovo 1500 trgovina, stotinama milijuna eura prihoda, akvizicijama, fondovima, kreditima i dugovima.
Studenac je preživio vrijeme u kojem su veliki trgovački lanci gotovo pomeli male obiteljske trgovine. Onda je i sam postao veliki trgovački lanac.
I sada se, pomalo paradoksalno, pokazuje da mu najveći problem možda nije bio kako preživjeti među velikima.
Nego kako preživjeti vlastitu veličinu.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....