Prema pisanju Bloomberga, najbogatiji Ukrajinac i vlasnik ukrajinske energetske kompanije DTEK, Rinat Ahmetov, kupio je stan u Monaku za 554 milijuna dolara, što je najskuplja kupnja luksuzne nekretnine za osobno uživanje u povijesti.
Peteroetažni apartman od 2500 četvornih metara, s 21 sobom, privatnim bazenom, jacuzzijem i osam parkirnih mjesta, smješten je u ekskluzivnoj novoj četvrti Mareterra, koju je 2024. otvorio knez Albert II.
Samo po sebi zanimljivo je da razmetni ukrajinski bogatun pliva u novcu unatoč tome što su mu kompanije pogođene ratom (infrastruktura DTEK-a praktički je razorena), dok mu na različite načine pomažu europski porezni obveznici, sve u sklopu narativa o doista životno nužnoj pomoći napaćenom ukrajinskom narodu.
Ratno profiterstvo
Značajne donacije Ahmetovoj privatnoj kompaniji, DTEK-u, dala je i Republika Hrvatska. U osnovi, radilo se o dvije stare elektrane (Sisak, Rijeka), pa ispada da RH na neki način realizira sporazum o suradnji potpisan s DTEK-om još 2019. godine, odnosno prije druge invazije Rusije na Ukrajinu, piše jutarnji.hr.
Ključno pitanje koje otvara činjenica da je Ahmetov obijesno kupio nekretninu koja upravo plijeni globalnu pažnju jest: kakav je to ukrajinski kapitalizam u kojem iz kompanije s uništenom infrastrukturom izvlačiš sjajne profite, pa kupuješ najskuplje luksuzne nekretnine na planetu, i to dok je država u ratu? Uopće nije sporno treba li RH pomagati Ukrajini. Naravno da treba, ali kako?
Kako je uopće postalo poznato da je Ahmetov, uz napore na obnovi Ukrajine (što mu je temelj korporativnog PR-a), sebi priuštio "zrno" osobne sreće u Monaku, daleko od rodne grude?
Organizacija Distributed Denial of Secrets, neprofitna skupina koja arhivira dokumente od javnog interesa koji su procurili, objavila je e-mailove i prednacrt kupoprodajnih ugovora iz kojih se vidi puni iznos transakcije: 471 milijun eura, odnosno 554 milijuna dolara. SCM je potvrdio kupnju, ali je odbio komentirati cijenu.
Da bi se razumjelo zašto je ova vijest više od tabloidnog ćušpajza u kojem se novinari zgražaju nad bogatstvom, treba poznavati poslovni model DTEK-a u ratnim uvjetima. Taj poslovni model može se u blagoj verziji nazvati inovativnim, politički korektnim – ratnim profiterstvom.
Mađioničar ili...?
DTEK je najveća privatna energetska kompanija u Ukrajini, koja je prije rata kontrolirala oko četvrtine nacionalne proizvodnje struje. Ruska vojska napala je, prema dostupnim informacijama, njezina postrojenja više od 180 puta. Infrastruktura DTEK-a je razorena, a ipak imaju sjajne profite.
Je li Ahmetov poslovni mađioničar? Prema revidiranom godišnjem izvještaju DTEK Energy B.V. za 2024., kompanija je ostvarila neto dobit od 148 milijuna eura. Operativna dobit iznosi im oko 363 milijuna eura. A RH joj daruje stare elektrane da napaćeni Ukrajinci ne bi živjeli u mraku.
Kako je to moguće? Odgovor se ne nalazi u tržišnoj logici, pogotovo ne u poslovnoj izvrsnosti Ahmetova, nego u kombinaciji triju faktora koji se u normalnim uvjetima nikad ne bi sreli.
Prvo, Ahmetov uživa regulirane prihode. Ukrajinska država određuje tarife i cijene električne energije. Kad je ponuda ograničena, a potražnja nepromjenjiva, cijene rastu te marginalni proizvođač koji ima i djelomičan kapacitet zarađuje više nego ikad. Sustav mora raditi bez obzira na sve, pa država implicitno garantira prihode operateru koji drži ključnu infrastrukturu, ali tu infrastrukturu (koja je zapravo uništena) ostavlja privatnom poduzetniku, onom koji je upravo kupio jednu od najelitnijih vila na planetu.
Drugo, ukrajinski troškovi obnove subvencionirani su; baš kao što Ukrajina vodi pomalo neobičan rat tuđim novcem, tako se značajni dio obnove realizira novcem europskih poreznih obveznika. Europska komisija i Bijela kuća zajedno su DTEK-u izravno uputili 107 milijuna eura u obliku transformatora, kontrolnih sustava i građevnog materijala za zaštitu i obnovu elektrana.
Hrvatska je, podsjetimo, u siječnju 2026. prenijela vlasništvo nad rashodovanom opremom iz Termoelektrane Sisak i Termoelektrane Rijeka izravno DTEK-u, bez naknade, na temelju zamolbe ukrajinskog veleposlanstva u Zagrebu. Odluka je donesena na sjednici Vlade 8. siječnja. Realna vrijednost hrvatske darovnice DTEK-u (ne izravno napaćenom ukrajinskom narodu, odnosno ukrajinskoj državi) ostala je pomalo nejasna, pa nećemo spekulirati o iznosima.
Zadržavanje dobiti
Treće, unutargrupni transferi omogućuju Ahmetovu ono isto što omogućuju poduzetnicima koji posjeduju sustave s više kompanija, a posluju u okružju u kojem izgleda da regulator nema naročit fokus na konsolidaciju podataka. DTEK nije jedna kompanija, nego holding-piramida s holdingom u Nizozemskoj, financijskim entitetima u Londonu i operativnim društvima u Ukrajini.
Iz istog knjigovodstvenog izvještaja vidljivo je da je 2023. DTEK Energy B.V. isplatio dividendu od oko 162 milijuna eura matičnoj kompaniji unutar grupe. Za 2024. uprava predlaže zadržavanje dobiti, ali novac ostaje unutar holdinga. Ukrajina treba sve više pomoći, a njezin najbogatiji državljanin, Ahmetov, postaje sve bogatiji.
Ukratko: trošak obnove infrastrukture u značajnom dijelu snose europski i američki porezni obveznici, prihodi ostaju unutar privatne korporativne strukture, a vlasnik te strukture zatvara rekordnu kupnju nekretnine. DTEK sve to skupa naziva "obnovom Ukrajine". Funkcionalno, Ahmetov doista opskrbljuje strujom milijune Ukrajinaca, i to je istina. Vlasnički se sve to događa unutar privatne bilance čiji krajnji korisnik nije napaćeni ukrajinski narod, nego jedan čovjek, Ahmetov.
DTEK je strategiju korporativnog PR-a izgradio na jednoj rečenici koja se ponavlja u svakom priopćenju, a naglašava u godišnjem izvještaju: "Vraćamo svjetlo u domove Ukrajinaca." To nije zahvala donatorima, nego formulacija da privatna kompanija vraća svjetlo Ukrajincima.
Tehničke činjenice na kojima ta rečenica počiva, ponovimo, uglavnom su točne. DTEK doista obnavlja postrojenja, distribuira struju, zapošljava inženjere koji rade pod ruskim napadima. Ono što ta rečenica preskače jest tko sve vraća svjetlo i grijanje u mračne i hladne domove napaćenog ukrajinskog naroda. Europska komisija i američka vlada, naglasimo, uputile su DTEK-u izravno 107 milijuna eura; 62,8 milijuna iz EU-a i 46,1 milijun dolara iz SAD-a u obliku transformatora, kontrolnih sustava i građevnog materijala.
‘Ratni kapitalizam‘
Hrvatska je prenijela opremu iz TE-TO Sisak i TE Rijeka. Grčka, Latvija, Austrija, Finska, Francuska i Njemačka isporučile su opremu iz vlastitih rashodovanih elektrana. Kroz EU-ov mehanizam civilne zaštite stiglo je više od 8800 generatora i 3400 transformatora iz sedamnaest europskih država.
Sve to DTEK prima, ugrađuje u svoju infrastrukturu i evidentira kao vlastito ulaganje u "obnovu energetskog sustava Ukrajine", pri čemu kompanija istovremeno posluje u reguliranom tržištu kojim – u uvjetima ratnog izvanrednog stanja bez redovitih izbora i neovisnog regulatornog nadzora – upravlja izvršna vlast. Tako je uspostavljen model koji bi ekonomisti opisali kao "ratni kapitalizam s javnim rizicima i privatnim dobicima": infrastruktura je kritična za javnu funkciju, ali ostaje u rukama privatnog vlasnika, financirana solidarnošću Zapada. Zanimljiv model za stjecanje najprestižnije vile u Monaku.
Prema Indeksu percepcije korupcije Transparency Internationala za 2024. godinu – najozbiljnijoj globalnoj ljestvici koja ocjenjuje korupciju u javnom sektoru na skali od 0 do 100 – Rusija stoji na 22 boda i 154. mjestu od 180 zemalja, dok Ukrajina bilježi 35 bodova i 105. mjesto. Za usporedbu: Hrvatska je na 47 bodova i 63. mjestu, a Mađarska, kojoj EU redovito predbacuje demokratski deficit, na 41 bodu i 82. poziciji.
Dakle, Mađarska (koja je na stalnom udaru kao "bolesnik EU-a") ipak stoji znatno bolje od Ukrajine, kojoj Europa šalje stotine milijardi pomoći. Hrvatska pomaže državi čija je razina korupcije gotovo triput teži problem od one koja nas rastužuje u Lijepoj našoj. To nije argument protiv podrške Ukrajini; agresija je jasna i pravo na obranu neosporno, ali jest to što jest, odnosno – javno pitanje.
Volodimir Zelenski je tijekom rata bio prisiljen na niz dramatičnih kadrovskih čistki. U kolovozu 2023. razriješio je sve regionalne vojne komesare; doslovno sve, 112 kaznenih postupaka protiv tih dužnosnika, jer su, kako je sam rekao, "zamijenili činove profitom". Krajem 2023. zamjenik ministra obrane Vjačeslav Šapovalov podnio je ostavku nakon što su mediji otkrili korupciju u nabavi ratnih zaliha.
U studenom 2025., nakon 15-mjesečne istrage s tisuću sati snimljenih telefonskih razgovora, ukrajinski borci protiv korupcije NABU razotkrili su shemu kroz koju je iz energetskog sektora ukradeno oko 100 milijuna dolara (u ratnim uvjetima, uz međunarodnu pomoć…). Zelenski je bio prisiljen razriješiti ministra pravosuđa i ministra energetike. Nekoliko tjedana potom ostavku je dao i Andrij Jermak, dugo najmoćniji čovjek Zelenskog i šef predsjedničkog ureda – dan nakon što su antikorupcijske agencije pretražile njegov dom, navodi jutarnji.hr
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....