Europska unija priprema promjene u regulaciji genetski modificiranih organizama (GMO) koje bi mogle značajno utjecati na način proizvodnje i označavanja hrane. Prema dostupnim informacijama, planira se ublažavanje postojećih pravila, osobito za nove tehnike genetskog inženjeringa poput CRISPR/Cas.
Trenutno u Europska unija vrijede strogi propisi: svi GMO proizvodi moraju proći procjenu rizika, biti jasno označeni i omogućiti sljedivost kroz cijeli lanac opskrbe. Takav sustav omogućuje potrošačima, poljoprivrednicima i uzgajivačima da donose informirane odluke o hrani koju kupuju ili proizvode.
Međutim, predložene promjene predviđaju izuzeće za velik broj biljaka dobivenih novim genetskim tehnikama. To znači da bi se takvi proizvodi mogli pojaviti na tržištu bez obveznog označavanja, bez detaljne procjene rizika i bez mogućnosti praćenja njihova podrijetla. Kritičari upozoravaju da bi to moglo smanjiti razinu transparentnosti i ograničiti pravo potrošača na izbor.
Dodatna zabrinutost odnosi se na tržište sjemena. Novi GMO usjevi često su zaštićeni patentima, što ide u prilog velikim korporacijama poput Bayer i BASF. Postoji strah da bi deregulacija mogla dodatno koncentrirati tržište u rukama nekoliko velikih igrača, čime bi mali i srednji proizvođači bili stavljeni u nepovoljan položaj.
Dogovor o ovim promjenama već su neformalno podržale države članice krajem 2025. godine. Ipak, konačna odluka još nije donesena. O svemu će odlučivati Europski parlament, koji je ranije zauzeo oprezniji stav, zalažući se za obvezno označavanje GMO proizvoda i ograničavanje patentiranja sjemena.
Predstojeća odluka mogla bi imati dugoročne posljedice za europsku poljoprivredu, tržište hrane i prava potrošača. Rasprava o ravnoteži između tehnološkog napretka i zaštite javnog interesa time ulazi u ključnu fazu.
Genetske modifikacije u povrću najčešće nisu usmjerene na “stvaranje novih vrsta hrane”, nego na poboljšanje određenih svojstava biljke. Najčešći ciljevi su otpornost na štetnike, bolesti, sušu ili dulji rok trajanja.
Jedan od najpoznatijih primjera je rajčica s produljenim rokom trajanja, kod koje se genetskim izmjenama usporava proces omekšavanja i truljenja. Takve modifikacije smanjuju kvarenje tijekom transporta i skladištenja.
Kod kukuruza i soje (iako nisu povrće u užem smislu, često se povezuju s GMO hranom) najčešće se uvodi otpornost na insekte ili herbicide, što omogućuje lakšu i učinkovitiju proizvodnju.
U slučaju povrća poput krumpira, genetske modifikacije mogu smanjiti stvaranje tamnih mrlja nakon rezanja ili prženja te smanjiti gubitke zbog oštećenja i bolesti.
Kod tikvica i paprike istražuju se varijante otpornije na viruse i gljivične infekcije, kako bi se smanjila potreba za pesticidima.
Nove tehnike poput CRISPR/Cas (“genetske škare”) omogućuju preciznije izmjene, primjerice isključivanje gena koji uzrokuju kvarenje ili povećanje otpornosti na stresne uvjete poput suše i visokih temperatura.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....