Ubojstvo Alaina Orsonija (71), bivšeg predsjednika AC Ajaccia, u ponedjeljak je osvanulo na stranicama uglavnom sportskih portala. No detalji iz života čovjeka koji je hladnokrvno smaknut na sprovodu vlastite majke, redovito su se mogli čitati i na stranicama crne kronike. Doista, prema njegovom životopisu, radnja ‘Kuma‘ izgleda kao kamilica, piše Jutarnji list.
Alain Orsoni (1953.–2025.) bio je jedna od najsloženijih i najkontroverznijih figura suvremene Korzike – istodobno nacionalist, politički strateg, mafijaški kum i osoba trajno povezana s kriminalnim podzemljem otoka.
Njegov život pratio je razvoj korzikanskog nacionalizma, ali se postupno i neraskidivo isprepleo s organiziranim kriminalom koje je, kako će se na kraju ispostaviti, povezano čak i s nedavnom tragedijom u švicarskoj Crans-Montani.
‘Lijepi Alain‘, kako su ga zvali, karizmatičan i s muževnim glasom koji je podsjećao na Yvesa Montanda, Orsoni je velik dio života proveo izmičući mecima, a pobuna protiv države za njega je bila obiteljska stvar, piše Le Monde.
Naime, njegov otac bio je dočasnik Legije stranaca koji je dezertirao kako bi se pridružio Tajnoj oružanoj organizaciji (OAS), a mladi Alain započeo je svoj militantni put, poput mnogih nacionalista, u redovima ekstremne desnice kao student, prije nego što se 1977. pridružio Korzikanskom nacionalnooslobodilačkom frontu (FLNC).
Unutar organizacije se istaknuo vodeći sektor ‘V‘, zadužen za izvođenje operacija na otoku i na kopnu. Godine 1980. sudjelovao je u pucnjavi na žandarmeriju ispred iranskog veleposlanstva, nakon čega je uhićen, ali ga je 1981. ljevica amnestirala jer je tada zagovarala dijalog.
Presudan trenutak u njegovu životu događa se 1983. kada mu je brat Guy otet i ubijen u kontekstu iznude i trgovine drogom. Tijelo nikada nije pronađeno. Ubojstvo izaziva snažan emotivni i politički odjek na otoku.
Počinitelji – kriminalci iz regije Valinco – kasnije su likvidirani u zatvoru u Ajacciu u akciji povezanoj s FLNC-om.
Orsoni osobno nije sudjelovao, no bratova smrt učvršćuje njegov status simbola i ‘mučenika‘ nacionalističke borbe. Sinu, koji je kao u nekom mafijaškom filmu rođen baš istoga dana kad mu pogiba brat, daje ime Guy.
Krajem 1980-ih i početkom 1990-ih dolazi do raspada jedinstva korzikanskog nacionalizma. Nakon odlaska Pierrea Poggiolija, Orsoni 1990. osniva Pokret za samoodređenje (MPA).
Iako MPA sudjeluje u institucionalnoj politici – uključujući potporu tzv. Joxeovu statutu iz 1991. - zakon o posebnom statusu Korzike, nazvan po tadašnjem francuskom ministru unutarnjih poslova Pierreu Joxeu, donesen kako bi se politički smirila situacija na otoku nakon godina nasilja – pokret ubrzo stječe reputaciju strukture bliže mutnim poslovima nego ideologiji.
MPA dobiva podrugljiv nadimak ‘Pokret za poslove‘, a sukobi između nacionalističkih frakcija prerastaju u krvavi unutarnji rat. Između 1992. i 1996. dogodilo se više od dvadeset ubojstava.
U tom razdoblju Orsoni je prisiljen otići u egzil, u Srednju Ameriku, točnije u Nikaragvu. Ondje, uz pomoć bliskih suradnika poput Francisa Pereza, razvija mrežu poslova u ugostiteljstvu te, među ostalim, vodi pizzeriju u Miamiju na Floridi, no ubrzo posao širi i na kockarnice i automate za igre na sreću, povezane s tvrtkom Pefaco sa sjedištem u Barceloni.
Tada je postala popularna izreka da se iza svakog žetona u kockarnici krije jedan Korzikanac. I dok mu poslovi cvjetaju, Orsoni u jednom razdoblju postaje nepoželjna osoba i mora otići u Barcelonu, gdje se nalazi spomenuta tvrtka za ulaganje u automate za igre na sreću.
Iako se formalno povlači iz politike, njegov klan ostaje aktivan na Korzici, osobito u sektoru privatne sigurnosti i oko Trgovačko-industrijske komore Južne Korzike, ključne institucije za javne natječaje i zapošljavanje.
Godine 2008. Orsoni se vraća na Korziku, službeno kako bi preuzeo brigu o nogometnom klubu AC Ajaccio nakon smrti prijatelja Michela Morettija, podsjeća Le Parisien. Postaje predsjednik kluba, no ACA ubrzo zapada u teške financijske probleme.
Istodobno se zaoštrava sukob između klana Orsoni i suparničke skupine poznate kao banda Petit Bar, nasljednika kriminalne mreže pokojnog Jean-Jéa Colonne. Sukob nema veze sa sportom, već s kontrolom ekonomskih i institucionalnih poluga moći. U kolovozu 2008. policija u posljednji trenutak sprječava atentat na Orsonija ispred stadiona u Ajacciu.
U svijetu u kojem kalibri imaju veću težinu od pregovora, nekadašnji prijatelji i suradnici vrlo lako mogu postati neprijatelji. Na to ukazuje i poruka koju je Orsoni svojedobno poslao jednom takvom bivšem prijatelju. ‘Divljač nema običaj plaćati metke lovcu koji je želi ubiti. Zato odjebite‘, napisao je Alain Orsoni u pismu pronađenom kod člana obitelji Castola, s kojom se nakon neke svađe također počeo gledati isključivo preko nišana.
U narednim godinama nasilje se nastavlja. Orsonijev bliski prijatelj i dugogodišnji suradnik Antoine Nivaggioni ubijen je 2010. Godine 2012. likvidiran je i odvjetnik Antoine Sollacaro, također blizak Orsoniju. Nakon toga Orsoni sve više vremena provodi u inozemstvu, uglavnom u Nikaragvi, a u rijetkim trenucima kad ipak dolazi na otok, ima posebnu zaštitu i gotovo uvijek nosi pancirni prsluk.
Unatoč javnim tvrdnjama da se povukao iz svih kriminalnih i političkih aktivnosti, Alain Orsoni ostaje autoritarna figura koja izaziva strah. Njegov sin Guy Orsoni, nazvan po ubijenom stricu, u međuvremenu postaje istaknuta osoba korzikanskog kriminalnog miljea i kasnije završava u pritvoru. Ubojstva osoba bliskih sinu, počinjena snajperskim hicima s velike udaljenosti, dodatno pojačavaju dojam kontinuirane vendete.
Korzikanski kriminalni milje nedavno je doveden i u vezu s tragedijom u Crans-Montani u kojoj je, u požaru na Staru godinu, poginulo 40 osoba, a 116 ih je ozlijeđeno.
Naime, kako piše France24, veliko je pitanje kako je upravitelj bara Le Constellation, Korzikanac Jacques Moretti, ranije osuđivan za svodništvo, prijevaru i otmicu, mogao steći više nekretnina u jednom od najskupljih švicarskih gradova, a da nije podigao nijedan kredit.
Talijanski pisac i novinar Roberto Saviano, autor knjige ‘Gomorra‘ o napuljskoj mafiji, spominje moguće ‘netransparentne financijske operacije i pranje novca‘.
Prema njemu, sve upućuje na korzikansku mafiju, ‘jednu od rijetkih europskih organizacija koja je razvila model usporediv s talijanskim, temeljen na sposobnosti ulaganja u legalno gospodarstvo, osobito u ugostiteljstvo, igre na sreću i slobodno vrijeme‘.
Alain Orsoni ubijen je na groblju u Veru, tijekom sprovoda svoje majke, hicem ispaljenim s nekoliko stotina metara udaljenosti, vjerojatno iz lovačke puške. Jedino tada nije nosio pancirku. Istraga je pokrenuta na nacionalnoj razini, a zasad se ne isključuje nijedan motiv, uključujući moguće veze s kriminalnim djelovanjem njegova sina.
Doista se može reći da je Orsoni umro onako kako je posljednjih desetljeća i živio: kao simbol zapetljanog čvora politike, kriminala i nasilja koji su jedno od glavnih obilježja suvremenu povijest Korzike.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....